Teško se ne složiti s ovom izjavom, posebno u svjetlu sve lošijih brojki novozaraženih i preminulih u Hrvatskoj proteklih dana.
No ono što nam je zagolicalo sluh iduća je premijerova izjava: ''Idemo malo shvatiti što je Vladi najvažnije – prvo je zaštita građana. Imamo izvanredno požrtvovno osoblje, kao i što imamo cjepiva u izobilju. Zaokružili smo paket koji država treba dati. Odgovornost građana je da da svoj doprinos kolektivnom naporu.''
Pa u skladu s njegovim pozivom, pokušajmo zaista shvatiti što je to Vlada napravila i je li država zaista zaokružila svoj dio posla.
Cjepiva imamo ''u izobilju'', kako kaže premijer, i to nije sporno, imamo ga i puno više nego što nam je potrebno. No zanimljivo je da, a govorimo o vremenu gotovo godinu dana nakon što je ono postalo dostupno, danas možda tek one neke najzabitnije države na zemljopisnoj karti nemaju cjepiva. Većina onih koje ga imaju dijele naš problem – stanovništvo koje se ne želi cijepiti.
E sad, cjepivo je nabavljeno, no nije naodmet napomenuti kako je plaćeno našim novcem koji svakodnevno različitim nametima i porezima uplaćujemo u proračun. Moglo bi se protumačiti da smo i na tom mjestu svi već dali određeni doprinos, pa čak i oni necijepljeni.
Idemo dalje, čiji je posao bio motivirati ljude na cijepljenje? Tu se vraćamo na državu, točnije Vladu trenutačno zaduženu za brigu o njezinu funkcioniranju. Je li država poduzela baš sve da motivira ljude na cijepljenje i kako smo došli do toga da imamo tako veliki postotak necijepljenih u društvu?
Vladin plan da se do 30. lipnja cijepi barem polovina stanovništva propao je toliko brzo da se gotovo ni ne sjećamo da je postojao. Nakon toga uslijedilo je snimanje brojnih spotova s poznatim osobama koje uz poruku ''Misli na druge'' pozivaju građane na cijepljenje. No vrlo brzo je bilo jasno da ni to neće polučiti zadovoljavajući efekt.
Stiglo je ljeto, život se odvijao gotovo kao da virus ne postoji, ljudi su se, umorni od teške zime, opustili, a broj cijepljenih opadao je iz dana u dan. Razvijali smo turizam pod geslom ''sigurne zemlje''. Uzalud su stručnjaci upozoravali na lošu komunikaciju potrebe za cijepljenjem te promašeni slogan ''misli na druge'' u iz dana u dan sve polariziranijem društvu.
Nitko ih nije čuo.
Sada smo u vremenu kada se promocija cijepljenja pokušava vršiti rečenicama poput ''svaki necijepljeni koji je zauzeo krevet u bolnici, zauzeo je krevet nekome tko boluje od neke druge bolesti''. I p(r)oziva nas se na odgovornost.
Osim toga, jedan od temeljnih zadataka Vlade je transparentnost prema građanima, onima koji su im i dali posao na izborima. Dnevna izvješća koja stižu o koronavirusu nemaju nikakav propisani standard podataka koje bi trebali sadržavati. I ista su od prvog dana pandemije do danas.
Svaku dodatnu informaciju koju mediji žele prenijeti građanima novinari moraju tražiti sami. Zašto brojevi cijepljenih i necijepljenih među zaraženima i preminulima nisu dio standarda u izvješćima? Zar i to ne bi spadalo u nešto što bi moglo ljude motivirati na cijepljenje? Ne, te brojeve mediji dobiju na kapaljku, neselektivno i gotovo isključivo na vlastiti upit.
Svakog dana cure neslužbeni brojevi novozaraženih i prije samog službenog priopćenja Stožera. Kako, kojim kanalima i zašto ih svi mediji ne dobiju istovremeno kad su već poznati, ostaje nepoznati misterij.
Istovremene i pravodobne informacije građani mogu dobiti isključivo na konferenciji za medije. No one su sada, kada su brojevi najgori, jednom tjedno, petkom, i to ako taj petak pada na radni dan koji nije vezan za dugi vikend. Ne treba napominjati da se i tamo zna dogoditi da se pročitaju krivi brojevi, kao što se dogodilo Krunoslavu Capaku u petak. Nije problem što se dogodila greška, dogodi se svakome, ali zašto se demantijem nije reagiralo odmah, a ne 24 sata kasnije, kada su se krivo iščitani brojevi već kao vatra proširili društvenim mrežama i poslužili kao argumenti protiv cijepljenja.
Ne treba biti veliki stručnjak da bude jasno kako brojni u tom trenutku više nisu bili ni zainteresirani za demanti jer su krivo plasiranim brojevima dobili priliku za promociju necijepljenja.
Podsjetimo da se u vrijeme lockdowna u Hrvatskoj, kada smo brojili na dan oko stotinjak zaraženih, konferencija za medije održavala dvaput na dan. Sada imamo najveće brojke novozaraženih od početka pandemije, problem s interesom za cijepljenje i jednu konferenciju tjedno. Ako. Ne čini se, prema događanjima u društvu, raspravama i svađama na društvenim mrežama, kao ni broju onih koji se nisu cijepili, da nema pitanja na koja nam očito još uvijek trebaju jasni, nedvosmisleni odgovori.
Zato postavljamo pitanje – je li država baš zaokružila svoj posao? Je li, osim dovoljno cjepiva, osigurala i dovoljno informacija kako bi maksimalno smanjila broj necijepljenih, je li uklonila strahove kod ljudi koji se cijepljenja iz nekog razloga boje, a kakvih je, prema procjenama psihologa, među necijepljenima najviše. Je li do jučer dala jasne upute trudnicama i onima koji planiraju osnovati obitelj koliko je cijepljenje sigurno ili nije sigurno za njih? Je li osigurala kvalitetne, jednoznačne, jasne i transparentne informacije? Je li spriječila, ili barem pokušala spriječiti podjele u društvu i brojne rasprave na temelju kontradiktornih informacija koje do stanovništva dolaze iz različitih znanstvenih i liječničkih krugova?
Strahujem da svi znamo odgovore na ova pitanja. Zato, draga Vlado, i mi imamo još očekivanja, pa da zaista zaokružite svoj posao.