Diljem Srbije na ulice su izašli deseci tisuća ljudi tražeći oduzimanje nacionalnih frekvencija provladinim komercijalnim televizijama Pink i Happy. Tvrde, zato što šire nasilje i mržnju u svojim reality programima. Iz istih razloga traže i gašenje tiskanih medija i tabloida. I ne samo to! Traži se i smjena ministra policije Bratislava Gašića i direktora Sigurnosno informativne agencije Aleksandra Vulina.
Reakcija je ovo na dva masovna ubojstva prošlog tjedna u beogradskoj osnovnoj školi i dva sela u okolici Mladenovca. Ubijeno je sedamnaest osoba, a ranjena dvadeset i jedna. Tragedija je ovo koja je potresla sve građane Srbije, ali i sve nas u susjedstvu. Potresla i zabrinula, unijela nesigurnost i strah među ljude, jer nije tajna da nam se djeca liječe na TikToku, žive u reality showovima, povode za onim lošim na društvenim mrežama. Reportažu iz Beograda donosi naša Barbara Majstorović.
"Ovo je prilično dugo jedna neozbiljna zemlja, ovo je prilično ugažena, tužna zemlja. Dakle imate nasilje od televizije s nacionalnim televizijama, nasilje u obraćanju vladinih dužnosnika. To su jezici mržnje", kaže glumac Sergej Trifunović.
"Jedna od najmučnijih izjava koje smo mogli čuti nakon ove tragedije je da sistem nije zakazao. Ako sistem nije zakazao onda moramo promijeniti sistem, ne možemo imati ovoliki broj mrtvih i povrjeđenih ljudi, ovoliku jednu nebrigu prema djeci i mladima i da onda nastavimo kao da se ništa nije dogodilo", poručuje Radomir Lazović iz Udruge Ne davimo Beograd.
Reakcija je ovo na dva masovna ubojstva prošlog tjedna u beogradskoj osnovnoj školi i dva sela u okolici Mladenovca. Ubijeno je sedamnaest osoba, a ranjena dvadeset i jedna.
"Ova tragedija je nazapamćena kod nas, ali govori o tome da je naša socijalna struktura, struktura društva je pukla po svojim šavovima", poručuje psihologinja Ana Vlajković.
"Toliko je otišlo daleko da se djeca liječe preko TikToka i ubijaju preko TikToka", kaže profesorica Ivana Rakić. "Pogotovo je katastrofično bilo ono što sam čuo poslije, a to je da je 45.000 ljudi dalo podršku onima koji su počinili zločine", rekao je Vladimir Vuletić s Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Najprije je 13-godišnji učenik jedne beogradske osnovne škole ušetao u nju i ubio osam svojih kolega, zaštitara škole. Ranio je njih još sedam.
"Nama se dogodilo da imamo dobro utrenirano 13-ogodišnje dijete s lakim pristupom oružju kome se sasvim izvjesno nešto loše dogodilo i zbog nečega je masovno ubojstvo njegovih vršnjaka bila njegova reakcija", kaže novinarka Jovana Gligorijević.
48 sati poslije 21-godišnji mladić u dva je sela pokraj Mladenovca ubio osmero, a ranio 14 osoba. Najmlađa žrtva imala je samo 15 godina.
Snežana Milutinović, baka ubijenog kaže kako joj je ovo palo izrazito teško. U pucnjavi je nastradao njezin unuk. "Nemam utjehe. Njegovo mjesto će uvijek biti prazno", kaže.
"Ništa ne znamo, ništa ne znamo. Samo smo čuli da je mrtav. I da je ranjen. Ništa ne znamo zašto se to dogodilo i kako se dogodilo", dodaje. Psihologinja Ana Vlajković smatra da je ovdje riječ o takozvanom Werterovom efektu gdje dolazi do niza posljedičnih događaja zbog fenomena okidača i fenomena imitacije onoga što se dogodilo.
"Jedna osoba je izvršila, ne govorimo o konkretnom slučaju, u bilo kojem slučaju, izvršila neki zločin i postala je medijski jako popraćena i u tom trenutku počinje da se na neki način kopira to ponašanje ili da se izvršavaju djela za koje počinitelj ranije ne bi imao hrabrosti", kaže Vlajković.
Otac dječaka koji je pucao u školi, legalno je posjedovao dva pištolja i pet pušaka. Mladić iz sela kraj Mladenovca nelegalno je imao bombe, automatsku pušku i streljivo.
"Ovde postoji slično kao i u Americi kult oružja. Ne bi rekao kultura jer pokazuje se da ovde nije reč ni o kakvoj kulturi oružja, ovde jeste reč o kultu oružja. Iako imate naravno zakone koji zabranjuju nelegalno nošenje oružja, pogotovo njegovo korištenje, vi ćete onda često imati situaciju da se na svadbama puca, a da to zapravo nitko ne sankcionira zato jer se to smatra društveno dozvoljenim prestupom", napominje Vladimir Vuletić s Filozofskog Fakulteta u Beogradu.
"Kada jednom dobijete dozvolu za posjedovanje vatrenog oružja, za nošenje je drugačije, kad dobijete za posjedovanje oružja više nitko, osim ako ne napravite neki incident ne poteže pitanje reevaluacije kod psihijatra, očni pregled, dakle mnogo su stroži uvjeti da zadržite vozačku dozvolu nego dozvolu za posjedovanje oružja", kaže Gligorijević.
Vlada Srbije već je usvojila mjeru kojom će obustaviti izdavanje dozvola za posjedovanje vatrenog oružja. U roku od tri mjeseca mora biti završena revizija svih izdanih dozvola za držanje oružja, a u roku od šest mjeseci kontrola osoba koje imaju dozvole za držanje oružja.
"Međutim ja se bojim da je jedna od posljedica apsolutne zabrane novi razvoj crnog tržišta baš tim malokalibarskim vatrenim oružjem", kaaže novinarka. Osim oružja, veliki problem u Srbiji je, prema riječima naših sugovornika, neprestana izloženost nasilju.
"Postalo je normalno da svakodnevno viđamo nasilje na TV u nekim programima, postalo je normalno da kriminalac snima muzički spot u osnovnoj školi i to sa decom u toj školi i da tako postaju uzor mladima", kaže Vlajković.
"I kada su oni na taj način prepoznati, kada imate njihov lik u novinama, kada imate njihovo puno ime i prezime, kada se samo o njima priča to onda i kod drugih budi na neki način budu tu vrstu pa jedne perverzne želje da i oni budu na taj način poznati i prepoznati i od tuda rekao bih da ne čudi tako velik broj slučajeva sa kojima se sada policija suočava, uhićuje one koji stavljaju objave vezane uz to da bi i oni učinili slično", ističe Vuletić.
"Ovo društvo je nasilno, mi imamo, da ne zaboravimo i to, za 17 tjedana ove godine ubijeno je 17 žena, ubili su ih njihovi muževi, imamo, ne zna ni ja više, ne može se prebrojati, slučajeva zlostavljanja djece, vršnjačko nasilje se gura pod tepihe.
Nemamo mehanizme, škole nemaju mehanizme da se izbore s vršnjačkim nasiljem. Gdje god se okrenete je nasilje, počevši od toga da kad uključite TV Vučić urla na vas da ste neradnik ili da ste ga napali, a vi gledali svoja posla toga dana, do zabavnih programa u kojima je strašno puno nasilja", kaže Gligorijević.
Jednako kao i vršnjačko nasilje, posebno ono na društvenim mrežama. Profesorica Rakić kaže kako su nadležne institucije zatrpane prijavama roditelja, no većina ih je samo odložena u razne registre i ladice.
"Radim u školi i roditelj sam, imala sam uvid u jednu Whatsapp grupu gdje se djetetu javno glasovnim porukama prijetilo, da se ubije, da će krvariti, da će ga ubiti, da će ga raspoloviti, da će ovo, da će ono…i to dijete se izbezumilo i nije više išlo u školu, tako da, toliko su strašne te stvari, toliko su strašno izgovorene da mi nije jasno kako netko može zašutjeti ili reći otiđi kod psihologa za tri dana, a za tri dana dijete se može ubiti, može napraviti svašta", napominje profesorica Rakić.
"Nažalost ove generacije koje su stalno za kompjuterskim igricama i ostalo, njima nije sasvim jasno šta je virtualno, a šta je stvarno i njima je još više ustvari zamagljena ta granica između života i smrti, znači da je smrt konačna, da nemaju dva života, da nemaju tri života, da je to samo jedan život", kaže psihologinja Vlajković.
Medijskoj histeriji oko ubojstava pridružio se i sam predsjednik Vučić na konferenciji za medije, koji je iznosio podatke iz istrage i izricao presude.
"Dođe predsjednik države, istrese cijeli zdravstveni karton djeteta, tko je otac, koliko zarađuje, čime se bavi, kako žive, otkrije neke stvari koje se nikako nisu smjele dogoditi, da dječak ima, ja neću reći da je to brat ili sestra, u toj poruci postoji još jedno dijete koje je još mlađe nego ovaj dječak, predsjednik otkrije u koju školu ide i mi sad tako imamo jednu hajku na roditelje", kaže Gligorijević.
"S time se bavi samo predsjednik, tako da on iznosi detalje istrage i on obećaje da monstrum neće ugledati svjetlost dana, on ovo, on ono, on razrješava, on mrači, on oblači, mi ovdje nemamo institucije koje rade svoj posao", poručuje glumac Sergej Trifunović.
No hoće li Srbija, kao i cijelo naše okruženje, iz ove tragedije izvući neke pouke kako se više nikada ne bi ponovile.
"Živimo u takvom vremenu da događaj prestiže događaj i osim za obitelji plašim se da će i ovi događaji koliko god bili stravični možda za par nedjelja ostati nekako u drugom planu", smatra Vuletić.
"Sve ovisi od toga koliko nam je dugo pamćenje, nažalost na ovom prostoru se pokazalo da je naše pamćenje jako kratko i da ono ne seže daleko. Ako pogledamo primjer Njemačke kod njih se intenzivno uči i proučava Drugi svjetski rat i posljedice koje je on imao na Njemačku, a posljedice činjenja ili nečinjenja različitih vlastodržaca u Srbiji tijekom proteklih samo nekoliko desetljeća se ne proučavaju", kaže psihologinja Vlajković.
Tragedija je ovo koja je potresla sve građane Srbije, ali i sve nas u susjedstvu. Potresla i zabrinula, unijela nesigurnost i strah među ljude. Jer nije tajna da nam se djeca liječe na TikTok, žive u reality showovima, povode za onim lošim na društvenim mrežama. Žive u virtualnoj stvarnosti, jednako kao što njihovi roditelji i odgajatelji žive u nekoj svojoj, zaokupljeni pukom egzistencijom.
Ne primjećujući što se događa u njihovim domovima i školama. Dok se ne dogodi tragedija. Tada prilike za popravak nema. Ali ima prilike da se učini sve kako bi se izbjegla neka nova tragedija. Upravo ta vrsta odgovornosti je na svima nama, kako na pojedincu tako i na društvu u cjelini.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr