Znamo da je takav, ali zašto to treba pisati? Rečenica je to koju često čuju roditelji autistične djece od članova obitelji, drugih bliskih osoba, pa čak i stručnjaka. Javili su nam se ljudi s brojnim, bolnim situacijama u kojima su, umjesto podrške, doživjeli odbijanje ili odbacivanje zamaskirano u sućut.
Javila nam se majka dvoje djece, i sama odrasla autistična osoba, iz jednog grada u Dalmaciji, čijem djetetu stručnjaci pet godina nisu željeli potvrditi dijagnozu poremećaja iz spektra autizma.
"Kako će se školovati, imat će manje mogućnosti... On to ima, ali ne mora pisati...", riječi su koje je, umjesto konkretne podrške, dobivala od stručnjaka.
"Podrška koju su pružali nije bila primjerena situaciji, mislili su da pomažu, ali ne pomažu. Cijelo vrijeme time kao tješe. A kad bih došla s papirima, nisu ih priznali", ističe J. K.
"Shvatila je da to nije faza i da neće proći"
Rekla nam je kako je sa starijim sinom krenula kod logopeda kad mu je bilo godinu dana jer je zaostajao u govoru. S tri godine dječak je na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, jednoj od institucija koje u Hrvatskoj provode procjene za autizam, dobio dijagnozu poremećaja iz spektra autizma.
"Stručnjaci u našem gradu, logoped, psiholog i neuropedijatar u bolnici, unatoč nalazima s ERF-a nisu nikad napisali u svom nalazu dijagnozu autizma. Neuropedijatrica ju je upisala prvi put kad mu je bilo osam godina. Imam dojam da je to napisala kad je shvatila da to nije faza i da neće proći, ali imam dojam i da nisu dovoljno informirani o autizmu", rekla nam je majka dvojice dječaka od kojih mlađi ima autizam i ADHD.
Autizam se utvrđuje nakon procjene stručnjaka po definiranim kriterijima. Pročitajte više o tome što je autizam i kako se dijagnosticira.
Mirenje s dijagnozom može trajati godinama
J. K. je inzistirala da se sinu u nalaze upiše i dijagnoza autizma. Smatrala je da će tako imati više mogućnosti, ne samo da se on prilagodi okolini, nego i da se drugi prilagode njemu i prihvate ga takvog kakav je jer, ističe majka, probleme u školi nisu izbjegli unatoč tome što ju je upisao bez "papira" o dijagnozi.
"Zbog velike stigme, i stručnjaci ponekad daju savjete koji su štetni roditeljima. To je ustvari medvjeđa usluga. Roditelji koji toga nisu svjesni upisat će djecu u redovni program, a ne znajući da im time štete", smatra J. K. te ističe da njoj samoj kao autističnoj osobi nije bilo jasno zašto stručnjaci, od kojih je očekivala podršku, odbijaju napisati nešto što je istina.
"Govoreći roditeljima da to nije to, ukrali su im godine koje su imali da se aklimatiziraju s tom spoznajom. Kad dobivaš takve informacije, pa se nadaš da će proći... A nekim ljudima trebaju godine za spoznaju i da se pomire s takvom dijagnozom", navela je J.K.
Roditelji krivotvorili dijagnozu
Druga strana medalje je kad su roditelji ti koji ne žele prihvatiti dijagnozu svojeg djeteta pa je pokušavaju izbjeći na sve moguće načine.
Tako su roditelji iz središnje Hrvatske krivotvorili nalaz psihologa pri upisu djeteta u vrtić jer nisu željeli da se zna da je autistično. Situacija se uspjela rasplesti bez dodatne drame, jer je psihologinja, koja je radila procjenu i napisala nalaz, uspjela uvjeriti roditelje da dijagnoza autizma nije bauk.
Pročitajte više o temi autizma.