Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, samo u prvoj godini pandemije broj oboljelih od mentalnih poteškoća, posebno anksioznosti i depresije povećan je više od 25 posto. Čelnici WHO-a već neko vrijeme upozoravaju kako bi ta činjenica trebala biti poziv na buđenje državama da pojačaju usluge i podršku mentalnom zdravlju.
Povezanost između porasta siromaštva i pandemije nedvojbeno je dokazana, a sada nam, po svemu sudeći, dolaze i gori dani: uz galopirajuću inflaciju koja prijeti, a s njom i strahovit pad standarda, neminovno je da društvu prijeti velika kriza: nagomilane frustracije rezultiraju porastom nasilja, a to posebno pogađa već od ranije ugrožene i ranjive skupine.
Osim toga, društvene krize redovito iznjedre sve slabosti ionako poljuljanih sustava koji inače počivaju na nebrizi za slabije, pa je za očekivati da će oni kojima je svakodnevno potrebna stručna pomoć, a ne dobivaju je u mjeri u kojoj bi trebali, dodatno biti marginalizirani.
Društveni potresi i kriza neće mimoići nikoga, slažu se stručnjaci.
Studije koje su se bavile posljedicama globalne recesije 2008. godine, pokazale su i da su se osobe pogođene različitim mentalnim problemima uslijed ekonomske krize, oporavljale godinama.
Prognoze nisu dobre, slažu se sugovornici DNEVNIK.hr-a, ali se dobar dio neželjenih posljedica s kojima ćemo se kao društvo suočiti u nadolazećoj krizi, ipak može prevenirati.
Što kao društvo možemo učiniti?
Psiholozi: Važno je isplanirati socijalne mjere zaštite
U Zagrebačkom psihološkom društvu ističu da se može očekivati veća potreba za psihološkom pomoći, ali upozoravaju i da, s obzirom na sadašnje stanje, nemaju razloga očekivati i povećanje dostupnosti usluga.
Psihologinja Marina Milković naglašava kako je vrlo važno reagirati proaktivno, a ne naknadno, kao i do sada.
"Odgovornost za to ne može biti na građanima, već upravo na vladajućima. Bilo bi važno isplanirati socijalne mjere zaštite od posljedica ekonomske krize, prilikom planiranja intervencija uvijek imati na umu zaštitu građana, posebno najugroženijih skupina, osigurati dostupnost zdravstvenih usluga i obrazovanja neovisno o socioekonomskom statusu", naglašavaju u Zagrebačkom psihološkom društvu.
Milković upozorava i da je važno osigurati mjere prevencije usmjerene na opću populaciju na svim razinama državne skrbi, kao i na pojedine skupine kod kojih je prepoznat rizik za razvoj problema mentalnog zdravlja. Značajan problem je nedovoljan broj stručnjaka mentalnog zdravlja u različitim sektorima te nedovoljna dostupnost redovitih usluga poput savjetovanja i psihoterapije.
"Potrebno je povećati broj stručnjaka mentalnog zdravlja u zdravstvenim, obrazovnim i ustanovama socijalne skrbi, uvesti praksu sklapanja ugovora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje s većim brojem stručnjaka mentalnog zdravlja te omogućiti održivo financiranje nevladinih organizacija koje pružaju usluge zaštite mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje nije samo odgovornost pojedinca, već i ljudsko pravo te zakonska i moralna odgovornost države i vlasti", naglašava psihologinja.
"Situacije dugotrajne neizvjesnosti, brige oko vlastite i sigurnosti bližnjih, izoliranosti i nemogućnost da radimo mnogo stvari kojima inače brinemo o sebi i punimo baterije, dovele su do veće raširenosti problema mentalnog zdravlja. Naposljetku je došlo do veće potražnje za uslugama poput psihoterapije i savjetovanja, što nije bilo praćeno povećanjem kapaciteta, i posljedično su usluge i odraslima i djeci postale još manje dostupne. Teško se dolazi do termina, dugo se čeka i termini se ne mogu dovoljno često dogovarati", pojašnjavaju u Zagrebačkom psihološkom društvu.
Ekonomska kriza može samo dodatno otežati postojeće stanje, zaključuje Marina Milković.
Sociolog: Naglasak mora biti na temama koje govore o načinu rješavanja problema
Sociolog i sveučilišni profesor Renato Matić ističe kako su društvene promjene koje se događaju i koje se tek trebaju dogoditi u vremenu koje slijedi, a koje su potaknute pandemijom - tek što su postale primjetnim i očekivanim dijelom svakodnevice - doslovce progutane ratnim tsunamijem, koji već ozbiljno prijeti i globalnim potopom.
O svim tim izazovima u javnom prostoru (neovisno je li riječ o politici, medijima ili širem javnom prostoru) se govori, ali se ne shvaćaju ni približno ozbiljno u mjeri koja bi diskurs podigla na bitno višu razinu, onu gdje se može govoriti o socijalno odgovornom djelovanju.
Ukazuje i na društvenu odgovornost medija.
"U ovom bi slučaju naglasak trebao biti na sustavnom govoru koji promovira i potiče mogućnosti i potencijale rješavanja problema, i to onih jasnih i predvidivih, a s kojima se građani suočavaju prije svega na individualnoj razini, a tu je primarno riječ o zdravlju. Odgovorno suočavanje sa stvarnošću, kada je riječ o društvenim očekivanjima od primjerice politike i medija, podrazumijevalo bi drugačiji pristup sadržajima koji se iscrpljuju u nikad raspetljanim prije svega svjetonazorski i ideološki poticanim sukobima", naglašava Matić te dodaje kako je on možda na prvi pogled i kratkoročno profitabilni, ali dugoročno, ne samo što ne vode izlazu, već još dublje ukopavaju društvo u prostore iz kojih se izlaz ne nazire.
Prognoze Renata Matića ipak ostavljaju tračak nade. On, naime, podsjeća kako je u hrvatskom društvu sinergijski utjecaj već jednom uspješno ostvaren.
"Ako govorimo o konkretnim potezima, oni se mogu graditi s obzirom na potencijal utjecaja na javnost i svakodnevni život kojim raspolažu politika, mediji i akademska javnost, a koji se samo jedanput i to u doba rata, ali tada vrlo učinkovito sinergijski ostvario. Potom je ubrzo, točnije trenutno opet nestao i 'utopio' se u potpuno jalovim petparačkim nazovi sukobima a zapravo predvidivim moralno poduzetničkim aktivnostima, od kojih sitnu korist ima nekolicina a trajnu štetu cijelo društvo", naglašava sociolog.
"Koliko se god nastoji ostvariti dojam da upravo te 'emocionalno zapaljive' teme javnost traži, one ni približno ne mogu biti značajne poput zapošljavanja i stabilne ekonomije, vizionarski isplaniranog obrazovanja, uređenog i humanog javnog zdravstva, te poštenog i učinkovitog pravosuđa", zaključuje Renato Matić.