Marija Brezak još je jedna žrtva kojoj je u potresu stradala obiteljska kuća. Danima je pokušavala kontaktirati Grad ili civilnu zaštitu, no nitko se nije javljao. Razumije da imaju mnogo posla, ali s obzirom na situaciju, trebali bi se javljati. ''Ima naznaka za neku kamp-kućicu u Strašniku, navodno prokišnjava i gume su joj prazne, pa ju nitko nije uzeo. Meni je za prvu ruku i to u redu'', otkriva Maja.
Nakon sat vremena Marija javlja da je kamp-kućica stigla na njezinu adresu.
Borba za kućicu trajala je danima
''Već nekoliko dana pokušavam dobiti kamp-kućicu ili kontejner, ali nikako doći do toga. Na glavnoj sam cesti i vidim kako se svaki dan razvoze'', govori samohrana majka Marija Brezak, koja već danima sa svojim 8-godišnjim sinom spava u autu nakon što im je kuća stradala u potresu. ''Nije lako leći spavati u automobilu i još k tomu je zima'', komentira Brezak.
Brezak samo želi da se situacija što prije dovede pod kontrolu te da ona, njezin sin i roditelji više ne moraju spavati u automobilima na hladnoći. ''Gdje je zapelo, ja ne znam'', razočarano govori.
Zbog potresa su stradali dimnjaci na kući, nastale pukotine u zidu te strop prokišnjava. Statičara još nema na vidiku, krov je saniran, odnosno pokriven ceradom, no dimnjaci još uvijek stoje kao i prvog dana potresa. ''Nije sigurno biti unutra, dok stručnjaci ne dođu, neću ući u kuću. Nije lako samo tako otići, mogla sam, ali nije lako'', objašnjava.
''Jučer je stajala na cesti jedna kamp-kućica i već sam se ponadala da je to za mene, međutim samo su produžili dalje u grad'', izjavljuje te dodaje da postoje ljudi kojima je kuća netaknuta, a svejedno imaju kontejner ili kamp-kućicu u dvorištu. Srećom, odjeću su uspjeli spasiti, a volonteri su ih obišli, ali oni koji su se privatno udružili. Crveni križ nije bio, kao ni statičari, svi koji su došli bili su privatno i samovoljno.
Kiša koja je danima padala nije pridonijela cjelokupnoj situaciji. Srećom, vrijedni volonteri pomogli su sanirati krov Marijinoj obitelji. ''Petorica mladića i dvije cure iz Varaždina i Čakovca su došli i u dva sata sanirali ono što bi moj tata sam morao raditi. Svi su obećavali pomoć, ali nitko nije došao. On je bio sam na krovu i to su vidjeli i stali da bi pomogli. Sve su napravili bez ikakvih pitanja, nemam riječi'', zahvalno je rekla Marija objašnjavajući da su oni koji su se samovoljno dogovorili i došli najbolje organizirani.
O jačini potresa, govori Marija, dokazuju i tokarski strojevi teški dvije tone koji su se pomaknuli s mjesta. Njezin otac radi kod privatnika u Velikoj Gorici, pa je ostatak obitelji sam cijeli dan, nasreću imaju struje i griju se u ljetnoj kuhinji. Bez nadzora joj, govori, ne pada na pamet ostavljati imanje. Čula je da se priča o raznim prevarama i krađama, no ona je zasad mirna i nada se da će tako i ostati. Uostalom, mnogo je životinja oko nje, pa bi čula ako netko pokuša doći na posjed.
Maja s obitelji živi u Petrinji na adresi Novo selište 32a, pokraj glavne ceste.