Kad se jedan do drugoga nađu dva ista suglasnika, najčešće se izgovara i piše samo jedan. To se događa kako bi se olakšao izgovor. Kao mnemotehnika može poslužiti pridjev bezvučan (bez + zvučan), u kojemu je jedan glas z bez zvuka, odnosno gubi se u izgovoru i pismu. Takav je slučaj i s imenicama predvorje i bezakonje.
Pravilo o ispadanju glasova vrijedi i za naglasne cjeline jer njih izgovaramo kao jednu riječ (možemo ih stoga zvati i izgovorne riječi). Kad se one sastoje od dviju riječi od kojih jedna završava, a druga počinje istim glasom, ne treba biti hiperkorektan, odnosno isticati svaki glas posebno.
Primjerice, ako ste iz Zagreba, ne trebate to izgovarati s dva glasa z /izzagreba/, dovoljno je reći samo jedan – /izagreba/. Ako pak živite u Splitu, reći ćete da ste /isplita/, a ne /izsplita/. I u tom slučaju imamo udvojene glasove jer je zvučni glas z ispred bezvučnoga s postao s – /issplita/, a potom se izgubio. Pokušate li pak istaknuti svaki glas, dobro ćete se namučiti da to izgovorite. Ne bojte se izgovoriti to spontano, nećete zvučati grozno, ali ipak pripazite na pravopis jer u pismu ostaje svako slovo (iz Splita).
Najjače superračunalo
Dok s jedne strane imamo slučaj da je bez + zvučan = bezvučan, s druge pak imamo naj + jasniji = najjasniji. Otkud sad to?
U nekim slučajevima udvojeni samoglasnici i suglasnici ipak ostaju. To je obvezno u superlativima pridjeva (i priloga) kojima osnova počinje na j. Pisat ćemo najjači čovjek, najjednostavniji zadaci, najjeftiniji odmor, najjužniji grad. Najjasnije, zar ne?
Također, ima složenica u kojima se radi jasnoće zadržavaju oba glasa. U školi djeca mogu sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima, a nakon srednje škole mogu upisati preddiplomski studij. Isti je princip kod domaćih složenica naddržavni, poddomena, poddijalekt, posttraumatski i superračunalo.
Koliko u ima u vakuumu?
Spomenutim složenicama s udvojenim suglasnicima mogu se dodati i one u kojima su po dva ista samoglasnika. Kada prefiks završava na isti samoglasnik kao i riječ na koju se on odnosi, doći će do njihova udvajanja. Pritom nije bitno o kojoj se vrsti riječi radi, kao ni je li domaća ili posuđena.
Možemo pisati o praatmosferi, neetičnosti, neefikasnosti i neengleskom stanovništvu u Engleskoj, okoloočnoj kremi i prekooceanskim putovanjima, protuupalnim svojstvima nekih biljaka, kontraargumentima i antiimperijalizmu, koordinatnom sustavu i sl.
Treba svakako spomenuti i riječi koje smo preuzeli iz latinskoga. Često možemo vidjeti napisano vakum, kao i njegove izvedenice vakumirati, vakumiranje, vakumiran, ali to je netočno - u svima njima treba pisati uu. Tako ćemo pisati o vakuumu, vakuumiranju proizvoda, vakuumiranoj hrani itd., a toj skupini izvorno latinskih riječi možemo dodati individuum i kontinuum.
Za kraj bih spomenula i jednu čestu situaciju na koju nailazim lektorirajući, a koja je zapravo suprotna od svega dosad spomenutoga – glagol zaštititi kojemu je ispušten jedan slog, pa je napisano zaštiti. Obratite pozornost i vjerojatno ćete i vi to primijetiti.