Spojnica i crtica u nekim se pravopisima označavaju kao crtica i crta, no unatoč razlici u terminologiji, pravila o njihovoj upotrebi su jednaka.
Spojnica (-) pravopisni je znak koji spaja dvije sastavnice i piše se bez bjelina, dok se crtica ( – ) piše s bjelinama slijeva i zdesna. No to nije jedino po čemu ih razlikujemo, već svaka ima svoje mjesto i način upotrebe. O upotrebi spojnice već smo u više navrata pisali, no ona se često nađe na mjestima na kojima bi umjesto nje trebala biti crtica, pa ćemo se u ovom tekstu pozabaviti tim slučajevima.
Uzmimo za primjer istok-sjeveroistok i istok – zapad. U oba slučaja riječ je o stranama svijeta, pa zašto je onda u prvom spojnica, a u drugom crtica? Odgovor se nalazi u značenju tih pojmova: istok-sjeveroistok označava jedan pojam, odnosno područje istoka i sjeveroistoka, dok istok – zapad obuhvaća raspon između istoka i zapada, a u takvim se slučajevima upotrebljava crtica.
Ista se logika može primijeniti i na gradove. Ivanić-Grad piše se sa spojnicom jer je riječ o dvjema sastavnicama koje označavaju jedan grad, a crticu ćemo upotrijebiti želimo li izraziti udaljenost dvaju gradova, npr. autocesta Zagreb – Split – Dubrovnik, vlak Osijek – Vinkovci, let London – Pariz.
Dakle, za izražavanje raspona, odnosno značenja "od – do", upotrebljava se crtica, pa ćemo pisati: razdoblje 2000. – 2010., utorak – četvrtak, 5 – 10 minuta i sl.
No što je s primjerima sat-dva i pola sata – sat? U tom je slučaju značenje jednako, a razlika je u tome što se u drugom slučaju prva sastavnica (pola sata) sastoji od dvije riječi. Naime, riječi koje su nastale povezivanjem brojevnih riječi ili imenica i brojevnih riječi kojima se izražava približna vrijednost pišu se sa spojnicom: tri-četiri, petero-šestero, tisuću-dvije, sat-dva, dan-dva... No ako se barem jedna od sastavnica sastoji od više riječi, umjesto spojnice upotrebljava se crtica: pola sata – sat, sat – sat i pol, godina i pol – dvije...
A u suprotnom?
Slično pravilo vrijedi i kad je riječ o oprečnim sastavnicama, kao što su amo-tamo, koliko-toliko, manje-više, naprijed-nazad, povuci-potegni. One se također pišu sa spojnicom ako su jednorječne, dok se crtica upotrebljava ako je barem jedna sastavnica višerječna, npr. kod glagolskih sastavnica drž – ne daj, možeš – ne možeš, znao – ne znao. Dakle, hoćeš-nećeš piše se sa spojnicom, a htio – ne htio s crticom.
Mogli biste zaključiti da se onda i mladost-ludost, rečeno-učinjeno ili strpljen-spašen također pišu sa spojnicom, no to bi bilo pogrešno. Tu se ne radi o suprotnostima, već su to frazeologizirane eliptične rečenice s dvjema sastavnicama, odnosno pojednostavljeno: rečenice od po jedne riječi koje su postale fraze. U tim se slučajevima upotrebljava crtica, pa će izgledati ovako: mladost – ludost, rečeno – učinjeno, strpljen – spašen.
To su bile neke od najčešćih pogrešaka pri upotrebi spojnice i crtice, a zanima li vas više, možete zaviriti u našu rubriku Lektorskog dnevnika ili posjetiti internetske stranice Hrvatskog pravopisa.