Zamjenice su promjenjive riječi koje zamjenjuju imenice, ali i upućuju na osobe, predmete, pojave te odnose u jeziku. Njihovo značenje nije posve samostalno, nego se ostvaruje u odnosu prema drugim dijelovima teksta ili prema izvanjezičnoj stvarnosti. Takvo upućivanje naziva se foričnost. U gramatici označava odnos u kojem jedna riječ ili izraz upućuje na nešto drugo, bilo da se to "nešto" nalazi u tekstu ili izvan njega.
Ovisno o tome nalazi li se referent unutar teksta ili izvan njega te ovisno o smjeru upućivanja, razlikuju se tri vrste foričnosti: anaforičnost, kataforičnost i egzoforičnost.
Endoforičnost
Proučimo ove rečenice:
Kupila sam novu knjigu. Ta knjiga odmah me oduševila. (Ta knjiga upućuje na novu knjigu iz prve rečenice.)
Pogledali smo film. Taj film dobio je brojne nagrade.
Pariz je romantičan grad. Taj grad ima mnogo znamenitosti.
Eksplozija se čula rano ujutro. Uzrok te nesreće nije poznat.
Jutros je pala kiša. To je omelo planirane aktivnosti.
Kao što ste uočili u tim rečenicama, anaforičnost označava upućivanje na nešto što je već spomenuto, odnosno druga rečenica nekom svojom sastavnicom upućuje na prvu (prethodnu) rečenicu.
Suprotno tomu, ako rečenica nekom sastavnicom upućuje na element rečenice ili dio teksta koji tek slijedi, riječ je o kataforičnosti – upućivanje na nešto što će tek biti navedeno:
Ovo je važno zapamtiti: redovit rad donosi uspjeh. (Zamjenica ovo najavljuje sadržaj koji slijedi.)
U ovom radu pisat ću o važnosti čitanja.
Egzoforičnost
Ona pak označava upućivanje na nešto izvan teksta (izvantekstualno referiranje), a sudionicima komunikacije značenje je poznato iz situacije u kojoj se govor odvija:
Dodaj mi to, molim te. Stavi ovo ovdje.
Pokazne zamjenice
Iz navedenih primjera opažamo da posebnu ulogu u foričnosti imaju pokazne zamjenice jer povezuju rečenice i grade tekst.
U rečenicama Pročitao sam članak. Taj me članak iznenadio. pokazna zamjenica taj ima foričnu ulogu jer povezuje drugu rečenicu s prvom. One mogu imati i pokaznu (deiktičku) funkciju:
Dodaj mi tu knjigu. (Zamjenica tu pokazuje na predmet u stvarnoj situaciji govora.)
U duljim tekstovima pokazne zamjenice mogu upućivati i na cijele rečenice ili ulomke:
Sve što se dogodilo pokazuje koliko je važna suradnja. To ne smijemo zaboraviti. (Zamjenica to odnosi se na cijelu prethodnu misao.)
Važno je istaknuti česte pogreške u uporabi pokaznih zamjenica. Ovaj, ova, ovo govornici nerijetko upotrebljavaju kada žele uputiti na nešto što su već spomenuli iako to nije pravilno.
Naime, zamjenice ovaj, ova, ovo označuju ono što je vremenski, prostorno, ali i u prenesenome značenju blizu ili blisko govorniku (1. lice): Ova je kutija teška. (kutija koja je blizu govornika). Njima se može upućivati i na iskaz koji tek slijedi, pa imaju kataforičnu ulogu: Ovo ću reći: trebamo biti strpljivi.
Taj, ta, to označuju ono što je vremenski, prostorno ili u prenesenome značenju blizu ili blisko sugovorniku (2. lice): Daj mi tu kutiju. (kutija koja je blizu sugovornika) ili ono što je već spomenuto, zato se upotrebljavaju u anaforičnoj funkciji: U školi sam učila francuski. Taj jezik vrlo je zanimljiv.
Pokazne zamjenice onaj, ona, ono označuju ono što nije blizu ili blisko ni govorniku ni sugovorniku: Ono dijete ide na trening. (dijete koje nije blizu ni govornika ni sugovornika). Njima se upućuje na nešto udaljeno u prostoru, vremenu ili značenju.
Isto vrijedi i za pokazne pridjevne zamjenice ovakav, takav, onakav; ovolik, tolik, onolik.
Foričnu funkciju mogu imati i ostale vrste riječi, npr. osobne zamjenice, mjesni prilozi i sl.
Svi smo otišli na more. Ondje smo se dobro odmorili. (Anaforični element ondje iz druge rečenice upućuje na element na more iz prve rečenice i povezuje te rečenice.)
Marko je došao. On je bio umoran.
Zaključno, foričnost je važna u oblikovanju teksta. Ona omogućuje povezivanje rečenica i njihovih sastavnica u smislenu cjelinu. Anaforičnost osigurava koheziju i smanjuje nepotrebno ponavljanje jer upućuje na već spomenute elemente. S druge strane, kataforičnost može pridonijeti stilskom naglašavanju jer najavljuje ono što će tek biti rečeno.