BIvša medicinska sestra Marina Zrilić iz Ploča otišla je na zakazanu rutinsku operaciju u zagrebačkoj Petrovoj bolnici. Trebala je operirati miom veličine 6 cm. Kako navodi, liječnik je operaciju opisao kao "maltene rutinsku" jer se nakon četiri dana ide kući i nema nikakvih komplikacija.
No, u njezinu slučaju to nije bilo tako. Završila je s golemim rezom preko trbuha, sa stomom, bez petnaest centimetara tankog crijeva i dijelom debelog crijeva. Ukupno četiri operacije i dva boravka na odjelu intenzivne njege. No, niti nakon godinu dana agonije po bolnicama Marini Zrilić iz Ploča nitko od liječnika nije objasnio što je pošlo po zlu! Iako Zakon o zaštiti prava pacijenata nalaže upravo to, da je dužnost liječnika obavijestiti pacijenta o ishodu poduzetog zahvata.
Marina danas s teškom mukom obavlja najobičnije stvari poput tuširanja, oblačenja, hodanja i prehrane.Ovu psihički i fizički izmučenu ženu čeka još jedna - peta operacija, no kako povratiti povjerenje u zdravstveni sustav kojeg je i ona stvarala radeći cijeli svoj život kao medicinska sestra.
"Svaku noć se dižem dva puta na wc, da bih ispraznila tu vrećicu. Ne daj Bože da itko to nosi", počinje svoju priču Marina. Njezin suprug Predrag Žilić kaže kako im se život skroz promijenio.
"Pa pukne vrećica, pa se prolije po posteljini, pa to je cirkus, ničim izazvan s naše strane", kaže Predrag. Kada se u lipnju 2022. uputila u zagrebačku Petrovu bolnicu kako bi operirala miom veličine 6 cm, Marina i njen suprug ovakve prizore nisu zamišljali niti u najluđim snovima. Prepričava kako joj je doktor rekao da je to gotovo pa rutinska operacija nakon koje se 4. dan ide doma i da tu nema nikakvih komplikacija. No, Marini se život preokrenuo.
"Je li moguće da nešto što je rutinski uzrokuje tri dolaska u bolnicu, tri puta operacije i tri puta komplikacije. Nešto tu nije u redu", uvjeren je Josip Perić iz Hrvatske udruge za zaštitu pacijenata. Zahvat je izveden laporaskopski, što je danas već postao standard. Iako je nakon operacije, kako kaže, trpjela velike bolove u trbuhu u vidno otečenom trbuhu, vrlo brzo izvadili su joj konce.
"Povraćala sam i potom izgubila svijest. Nisam imala kisika", prepričava.
Predrag kaže kako ga je potom zvao doktor s tog odijela i obavijestio da njegova supruga nije dobro i da se mora hitno operirati. Cijeli abdomen. Istog tog dana ponovno završava na hitnoj operaciji abdomena koja je trajala punih pet sati. Nakon koje su joj rekli da je došlo do sitnih komplikacija prilikom prve operacije te da joj veliki dio tankog crijeva bio priklješten u zdjelicu.
"Nešto prije 1 u noći nazavo me je doktor i rekao da će moja supruga teško ostati živa. Cijeli svijet mi se srušio", prepričava Predrag.
Ostala je živa, no rezultat je bio – operativni rez preko cijelog trbuha – izvađeno petnaest centimetara tankog i dio debelog crijeva. Nakon toga sedam je dana provela u na intenzivnoj njezi. Četiri dana kasnije otpuštaju je na kućnu njegu, što je značilo da je žena koja je desetak dana ranije preživjela tešku operaciju i boravak u intenzivnoj njezi – puštena da se osobnim automobilom vozi šest sati do Ploča u kojima živi.
Šest mjeseci kasnija Marina ponovno odlazi u KBC Zagreb kako bi joj zašili crijeva zbog čega više ne bih trebala koristiti stomu. U otpusnom pismu piše – pacijentica otpuštena u dobrom općem stanju s preporukama za kretanje.
"Rekli su mi tada da je sve u redu", kaže. Tri dana nakon dolaska kući, gaza koja je bila postavljena preko Marininog šava počinje sve više krvariti.
"Viša medicinska sestra govori - ovo nije u redu. Tu noć je prespavala, 3. noć ili 4. slagat ću vam, ustala je sva krvava", kaže Predrag.
Marina je imala temperaturu i bila je malaksala. Zvali su hitnu. Hitna pomoć iz Metkovića odvozi ju u Split. S hitnog prijema odmah na operaciju i opet abdomen. Dijagnoza koja stoji u otpusnom pismu KBC-a Split - akutna upala potrbušnice. "Opet nazad tanko debelo crijevo, stomak, šivanje i šok soba", kaže Marina.
Kako je moguće da je žena koja je trebala obaviti jednu rutinsku operaciju završila na četiri vrlo komplicirane? Emisija Provjereno poslala je upit KBC-u Zagreb, no odgovor nisu dobili. Marina i njezin suprug, kažu, niti u jednom trenutku nisu dobili informaciju što je pošlo po krivu?
"Svi prolaze, ali nitko mi nije prišao i rekao šta se meni u stvari dogodilo", kaže Marina. "Nitko ništa, zakon šutnje, zakon šutnje", kaže Predrag. "Neće nitko reći protiv liječnika", kaže Marina.
Josip Perić iz Hrvatske udruge za zaštitu pacijenata ističe kako je pravo na obaviještenost temeljno pravo pacijenta izričito zajamčeno našim zakonom o zaštiti pacijenata.
"Pacijentovo pravo na obaviještenost traje tokom cijelog postupka pružanja zdravstvene zaštite. Što znači da nakon pregleda i zahvata pacijent ima pravo na obavijest o uspjehu, odnosno o neuspjehu u ovom slučaju i rezultatu pregleda i zahvata. Kao i razlozima eventualne različitosti tih rezultata.
Dakle, pacijent je prije samog zahvata trebao dobiti jasne i razumljive obavijesti o svom zdravstvenom stanju i preporučenom zahvatu na temelju kojih će on moći, zajedno sa doktorom prihvatiti liječenje ili zahvat. I time potpisati formu informiranog pristanka", kaže Perić.
U slučaju da je tijekom liječenja došlo do bilo kakve komplikacije, bilo do greške, tada postoji dužnost liječnika, koji je pružio tu zdravstvenu zaštitu, da obavijesti pacijenta o ishodu poduzetog zahvata i razlozima za takav ishod.
"Kod neželjenog ishoda liječenja kao što je očito ovaj konkretni slučaj, neovisno da li se radi o komplikaciji ili grešci u liječenju, pacijent bi morao dobiti jasne informacije o daljnjem i preporučenom tijeku liječenja", kaže Perić. Marina Zrilić posljednjih je godinu dana na bolovanju. Tjelesno i psihički iscrpljena, sama ne može gotovo ništa.
"Ja se ne smijem sagnuti ili čučnuti. Problem mi je oprati kosu. Meni je problem ući u kadu, istuširati se, zakoračiti. Meni je jednostavno sve poslije tolikih operacija problem", kaže Marina.
"A ovako nešto, da se iz jedne operacije jednostavne, dogodi nešto ovako, gdje se moram boriti s vrećicom. Ja mogu obući na sebe samo trenirku, gdje ja ne mogu ništa. Jednostavno, meni je rečeno da ja ne smijem ništa raditi. Jako teško hodam. Ako sam slučajno pojela, čak i hranu koja je na listi koju smijem jesi, zna me boliti stoma", prepričava svoj užas.
Ono što ih najviše ljuti je to što nakon svega oni i dalje ništa ne znaju – zašto ih nitko od liječnika nije pozvao k sebi i rekao im što se tu zapravo dogodilo.
"Greške su činjenice i one stoje, one su činjenica i od njih se ne može pobjeći. Ali da netko s vama sjedne pa vam kaže slušajte, desilo se to i to..", ističe Predrag. "Kao da smo brojevi. Pa svi smo mi ljudi. Oni ako su završili fakultete, sebi su ih završili", kaže ljutito.
Marinu to posebno pogađa. Naime, i ona je sama dio tog istog sustava. 40 godina radila je kao medicinska sestra. Radila i uplaćivala za isto to zdravstvo!
"Nažalost, ove situacije, ili bilo koje slične situacije, uvijek izazivaju nepovjerenje pacijenata u sustav jer se stvara dojam da se nešto hoće zataškati, nešto skrivati. Da smo zapravo prepušteni sami sebi. I bježi se od problema umjesto da se problem prizna i proba se ispraviti greška sa najmanjim mogućim posljedicama u komunikaciji s pacijentima", kaže Perić.
Marina se još uvijek bori za zdravlje. Hoće li se boriti i pravnim putem za istinu, tek će odlučiti. I inače se pacijenti, u slučaju komplikacija i liječničkih pogrešaka rijetko odlučuju na skupe i dugotrajne parnice s hrvatskim zdravstvenim sustavom.
"Nažalost to je ružna strana zdravstvenog sustava gdje nedostaje pravne prakse, nedostaje presuda i onda se događa da imamo osjećaj da smo se mi stali boriti umjesto da svaku nepravilnost izborimo do kraja. Slažem se da nema dovoljno situacija, ja čak koji sam unutar tog sustava, ne znam dal je u praksi ikada zabilježeno da je nakon liječničke s pacijentom se ikada iskomuniciralo da je do pogreške zaista i došlo", kaže Perić, a na pitanje što pacijentima ostaje, odgovara:
"Sustav se trudi da funkcionira i pokušava omogućiti svima jednako pravo na zdravstvenu skrb, ali uz premali broj liječnika, uz premali broj medicinskih sestara, što možemo očekivati? Jel možemo očekivati da nam zdravstvena zaštita dođe pravovremeno ili nažalost moramo čekati. I da li je sustav namijenjen bogatima ili svima nama. Jer bogati čovjek može svaki dan otići na privatni pregled. Prosječan čovjek ne može".
Svaka ovakva priča stvara kod pacijenata stvara osjećaj straha i nepovjerenja u zdravstveni sustav – bez obzira što upravo oni svojim financijskim doprinosom, a neki poput Marine i životnim, stvaraju javno zdravstvo. Jer nevjerojatno je da se nešto što je trebalo biti rutinska operacija, pretvori u godinu dana mučenja – a svi oko vas šute. Marinu uskoro čeka i peta operacija. Nadamo se da će ovaj put, netko od liječnika, naći vremena da ovoj izmučenoj ženi kaže što je i kako pošlo po krivu, kaže novinarka Provjerenog Barbari Majstorović.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr