Sud Europske unije u srijedu je, kako su poručili iz Udruge Franak, donio povijesnu presudu za sve dužnike u Švicarskim francima.
Pročitajte i ovo
Naime, kako stoji u presudi, kod odobravanja kredita u stranoj valuti financijska institucija mora zajmoprimcu pružiti dovoljno informacija, uključujući moguće rizike i vjerojatnost njihova ostvarivanja, kako bi mogao donijeti razboritu i informiranu odluku.
Dakle, pružatelj usluga potrošaču mora priopćiti sve relevantne informacije kako bi on mogao ocijeniti ekonomske posljedice takve odredbe na svoje financijske obveze.
Sud EU-a očitovao se na zahtjev jednog žalbenog suda iz Rumunjske na kojem je rješavana tužba dužnika u švicarskim francima, a značajna je jer se radi o presudi suda EU-a čije su presude obvezujuće za sve sudove članica EU-a.
Iz Udruge Franak poručuju da je ovom presudom potvrđeno sve što su oni sami iznosili godinama.
"Sud je potvrdio utvrđenja suca Radovana Dobronića u postupku kolektivne pravne zašite kojom je valutna klauzula u švicarskim francima oglašena nepoštenom i ništetnom te je potvrdio nedavnu presudu Ustavnog suda koji je stao na stranu dužnika u švicarskim francima'', poručuju iz Udruge.
"Sud EU-a u bitnom je utvrdio da valutna klauzula u švicarskim francima mora biti podložna utvrđenju nepoštenom i ništetnom te je potvrdio da su financijske institucije, poslovne banke, bile dužne potrošače obavijestiti o svim ekonomskim posljedicama i rizicima u vrijeme kada su takve kredite nudili na tržištu, a što one nisu učinile", navode u Udruzi i naglašavaju kako se radi o presudi obaveznoj za sve sudove u RH, među kojima i Vrhovni sud koji uskoro treba donijeti presudu u slučaju "švicarac".
"Nakon ovakve odluke te nedavne odluke Ustavnog suda RH, Vrhovni sud RH te nacionalni sudovi koji sude o ništetnosti tih ugovora više ne mogu odlučiti nikako drugačije te nekadašnji dužnici kredita u švicarskim francima s nestrpljenjem i optimizmom imaju iščekivati presudu Vrhovnog suda", poručuju iz Udruge i pozivaju na strpljenje.
"Prerano je sada davati konačne prognoze na upite o 'isplatama', 'pravu na povrat' itd. Čekamo još presudu Vrhovnog suda, a za njih je ovo obvezujuća presuda! Vjerujemo u konačnu pobjedu za sve: i konvertirane, i otplaćene i otkazane kredite!", kažu.
Uvjereni su da će presuda Vrhovnog suda biti pozitivna jer je, kažu, Sud EU-a stao na njihovu stranu.
"Tada će svi imati pravo tražiti razliku na sudu, osim ako ranije ne budu neke nagodbe", smatraju.
Udruga Franak u četvrtak je na ovu je temu održala i konferenciju za medije s koje su još jednom poručili da bi postupak pred Vrhovnim sudom mogao završiti pozitivno za potrošače.
"Potrošači su po nama ovaj spor dobili sto posto i vrlo je važan i nadamo se da će pozitivno utjecati na odluku vrhovnog suda", kažu.
O mogućim scenarijima nakon odluke Vrhovnog suda
Dotaknuli su se i mogućih scenarija u slučaju da Vrhovni sud odluči pozitivno, ali i pokušali objasniti što će se dogoditi ako odluči negativno za dužnike u novoj reviziji:
"Dajemo ovdje moguće scenarije odluka Vrhovnoga suda. Ako Vrhovni sud potvrdi presudu suca Radovana Dobronića, otvaraju se sljedeće mogućnosti:
a) da se svi postojeći CHF krediti reobračunaju u kunske po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi
b) da se svi konvertirani CHF krediti, sada euro krediti, ponovo reobračunaju u kunske u skladu s otplatnim planom po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi
c) da se svi bivši CHF dužnici koji su refinancirali ili otplatili kredite obeštete za razliku koja slijedi iz otplatnoga plana po početnome tečaju i fiksnoj početnoj kamatnoj stopi.
Ako Vrhovni sud ponovo odluči kao i prvi put te odluči suditi protivno pravu Europske unije i odluke Suda EU, Udruga Franak dostavit će preko udruge Potrošač novu ustavnu tužbu na Ustavni sud.
Postoji i treća mogućnost, a to je da svaki oštećeni dužnik pokuša sudski utvrditi ništetnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, za što su nakon nove presude Suda EU-a po nama jako narasle šanse za utvrđenje svih CHF kredita ništetnim", obrazložili su.
Oglasila se i Hrvatska udruga banaka
Na presudu se priopćenjem osvrnula i Hrvatska udruga banaka. Poručuju kako hrvatske banke u vrijeme ugovaranja kredita vezanih uz CHF nisu mogle predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka.
Njihovo objašnjenje prenosimo u cijelosti:
"U povodu presude Europskog suda koja se odnosi na slučaj rumunjskih dužnika po kreditu u švicarskim francima, Hrvatska udruga banaka želi pojasniti okolnosti ugovaranja kredita u valutnoj klauzuli CHF te predviđanja u kojoj mjeri navedena presuda nema direktnog utjecaja na Hrvatsku, upravo suprotno onome što ističe Udruga Franak.
1. Presuda EU suda ističe da je ključno pitanje vremena u kojemu se eventualna nepoštenost ugovora treba ocjenjivati. Prema presudi, to je isključivo vrijeme sklapanja ugovora. Ključno je pitanje je li banka znala ili morala znati godinama unaprijed buduće kretanje tečajeva i je li mogla, godinama unaprijed, predvidjeti aprecijaciju CHF koja je u globalnim razmjerima bez presedana.
Odgovor je jasan: Hrvatske banke (ali niti druge institucije u RH) u vrijeme sklapanja ugovora kredita vezanih uz CHF ni na koji način nisu mogle raspolagati znanjima o kretanju tečaja švicarskog franka.
2. Također, hrvatskim bankama, ali i drugim bankama u svijetu nije bilo ni dopušteno špekulirati na deviznom tržištu, već su morale i same biti zadužene u svakoj stranoj valuti onoliko koliko su u toj valuti imale tražbina. Stoga, svaka promjena tečaja strane valute za hrvatske je banke bila neutralna. Ako bi tečaj aprecirao, to se jednako odražavalo i na njene tražbine i na njene obveze u istoj valuti.
3. Upućivanjem na relevantnost trenutka sklapanja ugovora, presuda jasno indicira da svaka moguća kasnija neravnoteža u teretu obveza ne može više biti razlogom ispitivanja poštenosti ugovorne odredbe. Ovakvo je stajalište, također u skladu s nedavnom presudom rumunjskog ustavnog suda ( broj 62 od 7. veljače 2017), koji je ocijenio neustavnim propis o prinudnoj konverziji kredita u chf.
4. Hrvatske banke nisu ugovarale nikakav „mehanizam„ prema kojima se mogao obaviti izračun kunske protuvrijednosti CHF u kune, a ponajmanje su primjenjivale ikakve vlastite tečajeve ili tečajne politike, već su ugovarale srednji tečaj HNB, kao javno dostupan i neovisan kriterij prema kojemu se izračunava kunska protuvrijednost obveze. To je potpuna razlika u odnosu na CHF kredite u Mađarskoj gdje su primijenjeni različiti tečajevi kreditora.
5. Na koncu, presuda Suda Europske Unije uopće se ne odnosi na kredite s valutnom klauzulom, nego na kredite odobrene u stranoj valuti.
Hrvatske banke dakle u trenutku ugovora kredita vezanih uz CHF nisu raspolagale nikakvim specifičnim znanjima koja bi kao vlastite „mehanizme“ zadržale za sebe i ne bi ih komunicirale potrošačima", poručuje HUB.
U nastavku pročitajte priopćenje suda EU o spomenutom predmetu:
"Tijekom 2007. i 2008. Ruxandra Paula Andriciuc i druge osobe, koje su tada svoj dohodak primale u rumunjskim lejima (RON), sklopile su s rumunjskom bankom Banca Românească ugovore o kreditu u švicarskim francima (CHF) za stjecanje nekretnina, refinanciranje drugih kredita ili za osobne potrebe. U skladu s ugovorima o kreditu koje su stranke sklopile, zajmoprimci su bili dužni vraćati mjesečne rate kredita u švicarskim francima i preuzeli su rizik u vezi s eventualnim promjenama tečaja rumunjskog leja u odnosu na švicarski franak.
Nakon toga taj se tečaj znatno promijenio na štetu zajmoprimaca. Oni su se obratili rumunjskim sudovima kako bi se utvrdilo da je ugovorna odredba prema kojoj se kredit mora vratiti u švicarskim francima bez uzimanja u obzir eventualnog gubitka koji zajmoprimci mogu pretrpjeti zbog tečajnog rizika nepoštena ugovorna odredba koja ih ne obvezuje, u skladu s onim što propisuje jedna Unijina direktiva
Zajmoprimci tvrde, među ostalim, da je prilikom sklapanja ugovora banka svoj proizvod prikazivala pristrano jer je isticala isključivo koristi koje bi zajmoprimci od njih mogli imati, bez spominjanja njihovih mogućih rizika i vjerojatnosti njihova ostvarenja.
Prema mišljenju zajmoprimaca, spornu ugovornu odredbu,s obzirom na tu praksu banke, treba smatrati nepoštenom. U tom kontekstu Curtea de Appel Oradea (Žalbeni sud u Oradei, Rumunjska) pita Sud o opsegu obveze banaka da klijente informiraju o tečajnom riziku povezanom s kreditima u stranoj valuti.
U danas (srijeda) donesenoj presudi Sud je utvrdio da je sporna ugovorna odredba dio glavnog predmeta ugovora o kreditu, tako da se njezina nepoštenost može ispitivati s obzirom na Direktivu samo ako nije sastavljena jasno i razumljivo. Naime, obveza vraćanja kredita u određenoj valuti bitan je element ugovora o kreditu s obzirom na to da se ne odnosi na akcesoran način plaćanja, nego na samu narav dužnikove obveze.
U tom smislu Sud podsjeća na to da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo također nalaže da ugovor transparentno izloži konkretno funkcioniranje mehanizma na koji upućuje dotična odredba. Prema potrebi, ugovor također mora objasniti odnos između tog mehanizma i onog utvrđenog drugim odredbama, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
To pitanje mora ispitati rumunjski sud s obzirom na sve relevantne činjenične elemente, uključujući oglašavanje i informacije koje je Zajmodavac učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu.
Konkretno, na nacionalnom sudu je da provjeri jesu li potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupan trošak svojega
kredita.
U tom kontekstu Sud je pojasnio da financijske institucije zajmoprimcima moraju pružiti dovoljno informacija kako bi im se omogućilo donošenje razboritih i informiranih odluka
Te se informacije tako moraju odnositi ne samo na mogućnost aprecijacije ili deprecijacije valute kredita nego i na utjecaj koji promjene tečaja i povećanje kamatne stope u valuti kreditamogu imati na vraćanje kredita.
Stoga, s jedne strane, zajmoprimac mora biti jasno obaviješten o činjenici da se sklapajući ugovor o kredituu stranoj valuti izlaže određenom tečajnom riziku koji će ekonomski teško moći snositi u
slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak. S druge strane, banka mora izložiti moguće promjenetečaja i rizike svojstvene uzimanju kredita u stranoj valuti, osobito ako zajmoprimac ne ostvaruje svoj dohodak u toj valuti.
Naposljetku, Sud ističe da je u slučaju u kojem banka nije ispunila te obveze, pa se posljedično može ispitivati nepoštenost sporne ugovorne odredbe, na nacionalnom sudu da provjeri, s jedne strane, moguće bankino nepoštovanje zahtjeva postupanja u dobroj vjeri i, s druge strane, postojanje moguće znatne neravnoteže između ugovornih stranaka.
Tu ocjenu treba provesti s obzirom na trenutak sklapanja predmetnog ugovora i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja banke u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o kreditu u stranoj valuti. U tom smislu Sud naglašava da ugovorna odredba može unijeti neravnotežu među strankama koja se očituje tek tijekom izvršenja ugovora."
