En Face, Putokazi i Taylor Swift

En Face 'Afrodita', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2009.)

Pročitajte i ovo SLUŽBENA OBJAVA Sedam ruskih banaka isključeno iz SWIFT-a: Sberbank nije među njima POSLJEDNJA OPCIJA? Što je SWIFT i zašto prijedlog o isključenju Rusije iz tog sustava izaziva podjele

Kad bi se veličina pop-rock grupa mjerila po broju kvalitetnih singlova, tada bi riječki En Face bio jedan od naših najvećih bendova. S albumima im ipak malo teže ide. Kompaktno razraditi cjelinu i kvalitativno ujednačiti album do sada nije bilo nešto što je u potpunosti uspijevalo Sandru Bastiančiću, autorskom pokretaču i lideru grupe.

Ovoga puta, situacija se donekle izmijenila - njihov novi CD 'Afrodita' nema prevelikih padova, no isto tako ne postoji neki singl koji bi iskakao. Ta činjenica vas ne mora automatski prestrašiti, jer novo izdanje En Facea donosi najmanje dvije skladbe koje ulaze u sam vrh recentne pop produkcije u nas. Riječ je o hermetičnoj 'Kad san započne tu' i 'To sam ja', poletnoj pjesmi s istančanom bas linijom.

Dojam je, doduše, da članovi benda sve nade polažu u naslovnu stvar, oko koje su se najviše potrudili. Pjesma 'Afrodita' napisana je zanimljivom arhaičnom poetikom, no ipak joj fali 'ono nešto' da bi se mogla nazvati 'jakim singlom'.

Najbolji trenuci na albumu 'Afrodita' su ogoljene akustične skladbe u kojima se Bastiančić vrlo dobro snalazi. Uz spomenutu, odličnu 'Kad san započne tu', ljubitelji pop balada zavoljet će i 'Ritam' te 'Otvori vrata'. Jedna od svjetlijih točaka albuma, unatoč klišeiziranom tekstu, naslovljena je 'Tajni ključ', a 'Paranormalan' doziva teško odrediv, ali ipak primamljiv nostalgični prizvuk.

Četvorka okupljena pod imenom En Face povremeno i razočara 'tankim' autorskim pristupom ('Sreća', 'Kad treba, ja sam tu'), a za 'Pusti me da spavam' se mirne duše može reći da je - dosadna.

Kad se podvuče crta, En Face na 'Afroditi' nastavljaju tragati za uspjehom koji im je nekada davno izmakao iz ruku. No, među ponuđenih jedanaest pjesama nažalost ne prepoznajemo nasljednika hita 'S dlana Boga pala si', koji im je donio Porina i slavu u kojoj su, čini se, brzo sagorjeli.

Putokazi 'Mjesec', Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2009.)

Nije lako s Putokazima. Kao prvo, u zadnjih 25 godina članice grupe nisu ni dana ostarile, a drugo - od samih početaka stvaraju vlastitu viziju futurističke stvarnosti, koju treba doktorirati da bi je se razumjelo. No, to je već problem slušatelja, a ne Putokaza, koji svoj dugi glazbeni put po neistraženom terenu hrabro nastavljaju albumom 'Mjesec'.

Petnaest novih pjesama bit će naporni svakom onome tko traga za glazbom koja će ga opustiti. Album 'Mjesec', sasvim očekivano, nudi svim zainteresiranima kreativni kaos koji se ne može 'savladati' ako o njemu ne razmišljate, nego ga puštate da prigušeno svira dok peglate. Osmočlani ženski sastav, predvođen glazbenom entuzijasticom Mirandom Đaković, ponovno je isprepleo tradicionalno s ultramodernim i iznjedrio CD kojemu nitko ne može osporiti kvalitetu i trud, a izvođačicama znanje i vještinu.

Njihovo najnovije putovanje, koje ih vodi do Mjeseca, gdje god se on u glavama Putokaza nalazio, ne može se sagledati u dijelovima, nego isključivo kao kompaktnu cjelinu. No, to je, kad su Putokazi u pitanju, standardna činjenica, a ogledni primjer što vas očekuje na 'Mjesecu' sasvim plastično pokazuje uvodna 'InPUT', hipnotična skladba, koja se prelijeva u dosta suvisliju i radiofoničniju 'Dvojnicu', pjesmu koja se ističe vokalnom neobičnošću (ako se pojam 'neobično' kod Putokaza uopće i može koristiti).

Sretna kombinacija 'vilinskih' glasova i elektro-podloge (koja je većinom djelo Iztoka Turka iz Videosexa), ogleda se ponajbolje u 'Ogledalu žalosti', 'Vodenoj' i 'Tuzi', a Putokazima dobro ide i odlazak u retro-suzvučje, što su dokazali u 'Spavači spavaju'.

Najnoviji glazbeni paket Putokaza, koji bi se sasvim sigurno svidio i potencijalnim posjetiteljima iz drugih galaksija, završava sedmominutnom oproštajnom elegijom 'PUTnik'. No, tko dotle dogura, njemu Putokaze više ne treba hvaliti...

Taylor Swift 'Fearless', Ocjena: 7/10
(Universal Music, 2009.)

Svjetskoj glazbenoj sceni baš je trebala nova tinejdžerska zvijezda, koja će pjevati o ljubavnim jadima svojih vršnjaka i istima uzimati lovu. Tako je glasila predrasudna misao o drugom albumu 19-godišnje američke pop pjevačice Taylor Swift. No, stvari ni izbliza nisu toliko loše, kako je omot albuma sugerirao.

Šesnaest pjesama na albumu napisala je mlada Taylor osobno, a njezin vokal, za razliku od recimo Britney Spears, nije iritantan ili 'ispeglan', već ugodan, topao i, reklo bi se - zreliji. Čak i kao autorica tekstova, Taylor Swift nije izgubljen slučaj; naime, umjesto da pokušava biti veća umjetnica nego što jest, koketna plavuša ne 'glumi iskustvo' već piše lako razumljive i pristojno posložene stihove o mladenačkim ljubavima i gomilom pripadajućih problema.

Sve navedeno dovelo je mladu pjevačicu u status prve američke glazbenice koja je u 2009. godini prodala više od milijun albuma. Sigurno je glavna faca u razredu...

Već od prve, naslovne skladbe, jasno je da nemamo posla ni sa čim mudrim i revolucionarnim, ali iskrenim i kvalitetnim. Pjesma 'Fifteen' možda je vrhunac trenutačnih pop mogućnosti Taylor, koja svako malo da do znanja da je country jedna od njezinih ljubavi, što najviše pokazuje u 'Breathe'.

Rokerski nastrojene 'Change' i 'Should've Said No' daju naslutiti da Taylor Swift ima još prostora za napredovanje i autorsko stasanje, pa će tada vjerojatno uspjeti izbjeći bljedunjave pjesmice poput 'Love Story', 'Our Song' ili ''Teardrops On My Guitar'.

Na albumu 'Fearless' nije teško prepoznati imitiranje Alanis Morissette ('The Way I Loved You', 'Forever & Always') i Avril Lavigne ('You Belong With Me), a Taylor kvalitativno pada u 'Hey Stephen' i 'White Horse'... Ipak, sve pohvale joj idu za energičnu 'Tell Me Why', položila je ispit i na baladama ('You're Not Sorry'), dok je jednostavna 'The Best Way' još jedan od vrhunaca albuma.

Prijašnje recenzije: Jonas Brothers, The All-American Rejects i Damir Kukuruzović