Ljeto usred proljeća

Pravo malo ljeto
Nakon duge, pomalo bijele i uvijek hladne zime, rano proljeće malo je otopilo temperature, no nekoliko lijepih i sunčanih dana u nizu, jedva smo dočekali.

Pročitajte i ovo Kolumna meteorologa Darija Brzoje Hrvatska je ipak raj na Zemlji! Kolumna meteorologa Darija Brzoje Čuvajte se obilne kiše, počeo Europski monsun!

Dvadeset i sedam stupnjeva u utorak u Senju bilo je prava vijest, a već tad i kraj tjedna je izgledao obećavajuće. Tako je u mnogim kopnenim krajevima temperatura nerijetko porasla do 28 pa i koju desetinku više. Iako su te vrijednosti desetak stupnjeva više od prosjeka za ovo doba godine u travnju je znalo biti i toplije. 1968. godine u Osijeku je mjereno preko 30, slično u Varaždinu, a i u Zagrebu je iste godine bilo blizu tridesetice.

Mnogima je protekli tjedan potvrdio tezu: iz bunde u kratki rukav. Ipak, to je samo dojam. Još uvijek pripadamo među rijetke krajeve zemaljske kugle gdje postoje sva godišnja doba. I to u svoj svojoj punini. Ona se nikad ne izmjenjuju kontinuirano, nego uz alternaciju toplijih i hladnijih razdoblja, s tim da je prema ljetu ovih toplijih sve više, a hladnijih sve manje. I zato se nekad prevarimo. Jedno takvo toplije razdoblje upravo je iza nas, a u ovom tjednu očekuju nas temperature primjerenije dobu godine. I kiša.

No, vrlo toplo nije bilo samo u Hrvatskoj, u ljetnim temperaturama uživali su stanovnici diljem Starog kontinenta, od jugozapadne do središnje Europe. U Sevilli je tako izmjereno čak 32 Celzijeva stupnja. A i u mongim krajvima Njemačke i Francuske temperatura je debelo prelazila prosjek sredine proljeća. Pod utjecajem polja povišenog tlaka i dotoka vrlo toplog zraka sa sjeverozapada Afrike, val visokih temperatura preko Španjolske širio se prema sjeveru kontinenta. Sunčano vrijeme i sve veći kut upada sunčevih zraka i u nadolazećim tjednima proljeće će polako pretvarati u ljeto. Baš kao i prošle godine, i one prije te. Već eonima.

Nama ljeto, njima ekološka katastrofa
Nekoliko tisuća kilometara zapadno, lijepo vrijeme također je aktualna tema. Priželjkuju ga Amerikanci. Razlog nije ni blizu kratkih rukava, šarenih majičica i sunčanih naočala, a u pitanju je i mnogo više od turističke sezone. Riječ je o naftnoj mrlji, sad već gigantskih proporcija, nastaloj usljed pucanja cijevi eksperimentalne naftne platforme Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu. Pedeset nautičkih milja nije bilo dovoljno daleko i nafta je zaprijetila obalama Louisiane. Ugrožena je delta Mississippija, mnoge biljne i životinjske vrste, inače izrazito osjetljiv ekosustav. Osim kamenica, koje razumljivo ni ne mogu pobjeći, ugrožena je i plava tuna. U tijeku je mriještenje, a jajašca plutaju blizu morske površine. Dođu li u doticaj s naftom, neće preživjeti. Tu su i kornjače, dupini, kitovi.

Sjevernoj Americi prijeti neviđena ekološka katastrofa.Tisuće litara vode preusmjerava se iz Mississippija u svrhu ispiranja močvare i ublažavanja onečišćenja. No, najveće nade polažu se u vrijeme koje trenutno nikome ne ide na ruku. Mnoge plutače postavljenje u svrhu sprječavanja širenja mrlje, usljed vjetra, plime i velikih valova ovog vikenda završile su na obali. Loši vremenski uvjeti onemogućavaju i obalnu stražu u svojim intervencijama.

Još jednom, zbog vlastitog nemara, pred očima svog jedinog planeta, manji smo od makova zrna. Ovisni o vremenu i količini nafte koja bi mogla istjecati tjednima, a prema nekim procjenama i do dva mjeseca. Osiguravajuće kuće morat će isplatiti milijardu dolara. Kao da novac može vratiti vrijeme i izbrisati posljedice ove katastrofe. Da bi stvar bila gora procurila je vijest da BP kompanija u svojim službenim dokumentima mogućnost nekontroliranog istjecanja nafte iz bušotine tretira kao malo vjerojatnu ili gotovo nemoguću. Baš divno.

Nafta, crno zlato. U zemlji bogatstvo, na površini ekološka katastrofa. Kao i sve drugo i ona ima svoje mjesto. Tu je da se njome služimo, ali pažljivo. Ne bahato i ne pod svaku cijenu. Jer život na Zemlji cijenu nema. I to sigurno nije milijarda dolara.
 

>> Nekako s proljeća: Vulkani i čudesa