"Umjetno hlađenje planet (ubrizgavanjem sulfata u stratosferu) moglo bi proizvesti opasne sekundarne posljedice ... jer bi uništavalo ozonski sloj", smatra znanstvenica Simone Tilmes iz Američkog nacionalnog centra za istraživanje atmosfere (NCAR), institucije koja je uz druge agencije nositelj studije.
"Iako je promjena klime velika prijetnja, potrebno je provesti dodatna istraživanja da bismo mogli početi primjenjivati rješenja iz geoinženjeringa", smatra Tilmes.
Njezine opservacije objavljene su u Science Express, online izdanju američkog časopisa Science.
Redovito ubrizgavanje sulfata u stratosferu, sloj atmosfere koji se nalazi između 10 i 50 kilometara iznad površine Zemlje, moglo bi dovesti do velikih gubitaka ozona iznad Arktika, te za 30 do 70 godina odgoditi obnovu ozonskog omotača na Antarktici gdje postoji rupa.
Ozon je rijetka molekula. U donjem dijelu atmosfera stvara ga onečišćenje, poglavito automobilsko i štetan je za zdravlje. Međutim, u stratosferi, gdje se ozon prirodno formira, njegov je učinak suprotan. On štiti biosferu blokirajući sunčeve zrake UV-B koje izazivaju rak kože.
Zadnjih godina klimatolozi proučavaju metode geoinženjeringa kojima bi umjetno izazivali hlađenje planeta i smanjivali najteže učinke zatopljenja što ga izazivaju plinovi s učinkom staklenika. Te bi metode dopunile napore za smanjenjem količina plinova s učinkom staklenika što se ispuštaju u atmosferu.
Zamisao Paula Crutzena, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju, jedna je od onih o kojima se najviše raspravljalo i koju se najviše analiziralo.
Crutzen je predložio redovito ubacivanje velikih količina čestica sulfata u stratosferu kojima bi se blokirale sunčeve zrake i hladila Zemljina površina.
Zamisao je potekla iz pokušaja da se imitira učinak velikih vulkanskih erupcija. Takve su erupcije u prošlosti izbacivale velike količine sumpora u gornje slojeve atmosfere. One su blokirale sunčeve zrake i snižavale temperature na Zemlji.
No kako su te erupcije također privremeno smanjile ozonski sloj u atmosferi, Simone Tilmes i njezini suradnici analizirali su pomoću informatičkih modela učinak velikih količina sulfata. Modeli su pokazali da bi umjetne injekcije sulfata vjerojatno uništile između 25 i 75 posto ozona iznad Arktika što bi pogodilo velik dio sjeverne hemisfere zbog atmosferske cirkulacije.
Učinak bi zacijelo bio manji u drugom dijelu ovog stoljeća zahvaljujući međunarodnim sporazumima o zabrani proizvodnje kemijskih proizvoda koji uništavaju ozonski omotač. To su CFC-i (klorofluorougljik), a koriste se uglavnom u raspršivačima i rashladnim sustavima.
Istraživanje su financirale Američka nacionalna akademija za znanost, američka agencija za istraživanje svemira (NASA) te europske agencije.
