Škrob zaslužan za evoluciju čovjeka?

U usporedbi s primatima, ljudi imaju puno više genskih kopija koje su temeljne za razgradnju škroba bogatog kalorijama, rezultati su istraživanja objavljeni u časopisu Nature Genetics. Dodatne kalorije možda su bile ključne u hranidbenom lancu za rast mozga kod ljudi, pretpostavljaju autori studije sa Sveučilišta Santa Cruz u Kaliforniji.

Pročitajte i ovo prijenos bolesti Zapanjujuće istraživanje razbilo mitove o prijenosu virusa, proučili su 12 milijuna uzoraka Star dva milijuna godina Znanstvenici: Pronašli smo 'kariku koja nedostaje'

Ranije su znanstvenici slično pitanje postavljali u vezi s prehranom bogatom mesom, no zaključili su da meso nije predstavljalo važan faktor.

Znanstvenici su kod ljudi pronašli dodatne genske kopije, nazvavši ih genima AMY1. Ustvrdili su da su oni temeljni za stvaranje enzima amilaze koji se nalazi u žlijezdi slinovnici te pomaže ljudskom organizmu pri razgradnji škroba.

Ustvrdili su i da osobe koje konzumiraju hranu bogatu škrobom imaju i više kopija gena AMY1 od osoba koje konzumiraju manje količine takve vrste hrane.

Primjerice narod Jakuta s Arktika koji se tradicionalno hrani ribom ima manje kopija spomenutog gena od Japanaca koji se osim ribom, hrane i rižom - bogatom škrobom.

"Obogativši dotadašnju prehranu (voće, povrće, meso, riba)
gomoljastim plodovima i lukovicama naši su preci, ne znajući, učinili uslugu svojem organizmu jer im je tijelo postupno počelo proizvoditi ekstra enzime amilaze, posebno kad su otkrili vatru i činjenicu da su gomoljike ukusnije kuhane ili pečene, zbog čega su ih počeli konzumirati češće", smatraju dr. Nathaniel Dominy i njegovi kolege s kalifornijskog sveučilišta.

Profesor filozofije i znanosti na britanskom Sveučilištu Exter, John Dupre upozorava da "ne bi trebalo donositi prerane zaključke o utjecaju škroba na evoluciju čovjeka, no rezultate kolega o dodatnim enzimima amilaze, vezi s razgradnjom škroba i utjecaju na razvoj evolucije smatra zanimljivima te vjeruje da su dobar indikator nečega što počinjemo sve više cijeniti - funkcionalnu plastičnost genoma."