Planinsko područje Himalaje je regija u kojoj se, nakon polarnih područja, krije najveći dio planeta pokriven ledenjakom i najveća zona vječnog leda. Zadnjih godina Himalaja je doživjela brzo topljenje leda i spektakularne promjene u režimu padalina, objavili su stručnjaci.
Pročitajte i ovo
"Ledenjaci Himalaje smanjuju se brže nego igdje drugdje u svijetu", ustvrdio je na skupu u Stockholmu Mats Erikssson, voditelj programa za upravljanje vodom u Međunarodnom centru za integrirani razvoj planina.
"Ta je regija osobito pogođena promjenama klime", rekao je Eriksson ističući: "Povlačenje ledenjaka je strašno, do 70 metara godišnje".
Znanstvenik Xu Jianchu, koji vodi Centar za proučavanje planinskog ekosustava u Kini, napominje da klimatske promjene osobito pogađaju Himalaju jer su na tibetskoj visoravni temperature rasle za 0,3 stupnjeva svakog desetljeća.
To je "dvostruko više od svjetskog prosjeka", ističe Xu.
Teško je procijeniti kako će se te pojave odraziti na raspoloživost izvora vode, ali je katastrofičan scenarij vrlo realan s obzirom da 50 posto vode koja teče planinama i puni devet velikih azijskih rijeka potječe iz ledenjaka i snijega.
Himalaja, ili "krov svijeta" prostire se preko Kine, Indije, Nepala, Pakistana, Burme, Butana i Afganistana i velik je izvor vode za tu regiju, koja je među najnaseljenijima na svijetu. U njoj živi 1,3 milijardi stanovnika.
Ledenjaci su golemi rezervoari vode, jer "snijeg i led se tope i vrlo su važan izvor svježe vode za natapanje, za energiju i konzumiranje", objašnjava Xu.
No ako razina vode raste topljenjem leda, onda će dugoročno nestanak ledenjaka smanjiti vodu koja se slijeva nizvodno.
Usporedo s otapanjem leda, znanstvenici ukazuju i na problem padalina.
"Suha područja postaju sve suša, a vlažne regije još vlažnije", rezimira Rakhshan Roohi, znanstvenica s Instituta za ispitivanje voda u Pakistanu.
Te promjene već su utjecale na poljoprivredu i potaknule seljenje stanovništva u potrazi za boljim izvorima života. No poljodjelci se moraju boriti i s rastućim brojem prirodnih katastrofa, kakve su iznenadne bujice i izlijevanje jezera.
"Prije je regija imala po jednu bujicu u sezoni i ljudi su se tome prilagodili. No ako u regiji ima tri, četiri ili pet nenadanih bujica, to je previše. Pitanje je koliko bujica stanovništvo može podnijeti, a da ne izgubi sredstva za opstanak", zaključuje Eriksson.
