Briljantna ‘nova zvijezda’ pojavila se na nebu 1572. godine i bila je tako svijetla da se mogla vidjeti tjekom dana. Primjetio ju je i zabilježio astronom Tycho Brahe koji je otkrio da je bila udaljenija od mjeseca, piše Daily mail.
Pročitajte i ovo
Događaj je preokrenuo 2.000 godina znanstvenog razmišljanja koje se temeljilo na Aristotelovoj teoriji da je Zemlja u centru sfere u kojoj su smještene zvijezde.
Iako to Tycho tada nije shvatio, sada se zna da nije vido novu zvijezdu već supernovu, eksploziju u kojoj umiru izrazito masivne zvijezde. Znanstvenici s Instituta Max Planck sada mogu preispitati događaj iz pozadine i klasificirati supernovu.
Iako je originalno svjetlo, ili ‘izravni fotoni’, eksplozije prošlo pokraj Zemlje još 1572., teleskopi na Havajima i u Španjolskoj zabilježili su blijede svjetlosne 'odjeke' eksplozije, koji su reflektirani od galaktičnog oblaka prašine.
‘Razmislite o kamenu koji je pao u jezero. Pojavit će se ravnomjerni valovi dok ne udare o nešto poput mola, tada se stvaraju novi valovi koji također putuju okolo’, rekao je glasnogovornik iz Calar Altoa, promatračnice u Španjolskoj.
Nakon što je vidio supernovi, danski astronom Brahe skovao je izraz ‘nova’ za novu zvijezdu, nesvjestan da je zapravo svjedočio njezinom nezamislivo razornom kraju.
‘Sada vidimo reflektirane valove od mola’, rekao je glasnogovornik.
Tomonori Usuda, s Havaja je dodao: ‘Ovo nam omogućuje da vidimo koliko se u našoj galaksiji supernova ponaša drugačije od svog originala.’
Povijesne snimke, izvještaji sugeriraju da je Supernova SN 1527. ili Tychova supernova tip la supernove, termonuklearne smrtne agonije zvijezde bijelog patuljka i novi dokaz studije koja ovo podupire.
Tip la supernove je glavni izvor teških elemenata kao što je hidrogen i helij. Elementi ključni za život, kao što je ugljik i kisik, ne bi postojali bez ovih eksplozija.
Inače, bijeli patuljak može postati nova ili supernova ako se nalazi u orbiti oko druge zvijezde. Prilikom orbitiranja bijelog patuljka može se dogoditi da počne prikupljati materiju s susjedne zvijezde. Kada se te materije nakupi dovoljno bijeli patuljak može eksplodirati i tako povećati sjaj nekoliko milijuna ili milijardi puta. Dali će bijeli patuljak eksplodirati kao nova ili supernova ovisi o količini materije koju je prikupio i koliko se vodika nalazi u njoj.
Ako je prikupio malo materije s puno vodika onda bijeli patuljak može postati nova jer će vodik zbog pritiska i visokih temperatura započeti fuziju. U slučaju da je materija siromašnija vodikom onda će bijeli patuljak doseći masu od 1.4 sunčeve i eksplodirati kao Tip I supernova.
No, obično se bijeli patuljak, kao zvijezda mase slične našem suncu, nakon što potroši gorivo i termonuklearne eksplozije prestanu, polagano hladi i završi kao crni patuljak.
‘Smatramo da to pripada većini razreda normalnog tipa la supernove’, rekao je voditelj tima dr. Oliver Krause.
‘Sada eksplozije mogu biti uspoređena do u detalje promatranjem obje eksplozije i ostatka u isto vrijeme‘, kaže dr. Karuse.
Nije posve objašnjivo kako i zašto bijeli patuljci eksplodiraju, a tim planira koristiti novoprikupljene podatke kako bi testiralo trenutačne teorije. U jednom trenutku, zvijezda bijeli patuljak dobiva novu kritičnu masu i eksplodira. Druga teorija je da se akumulacija mase dogodi spajanjem dva bijela patuljka.
‘Uzbudljiva prilika sada će biti da se koriste svjetlosni odjeci, koji će konstruirati trodimenzijalni spektroskoptični pogled na eksploziju’, rekao je dr. Krause.
Ovo bi moglo baciti svjetlo na povjest formiranja zvijezda kao i kemijsku evoluciju naše lokalne galaksije.
