Glazba ublažava stres, bol i strah

Danas, obučeni terapeuti glazbom rade na različitim mjestima - u školama, bolnicama, te u domovima za njegu starijih osoba.

tri vijesti o kojima se priča Nestašica Navala na mesnice, a posebno traženog mesa nema: "Ovo uvozno, palcem uzmeš i stisneš. Ako propadne, nije dobro" Nakon napada Ne može se zaustaviti širenje radijacije: Teško oštećena nuklearka Černobil U Indiji VIDEO Stravičan požar progutao noćni klub, više od 20 mrtvih: Žrtve se ugušile, nekoliko umrlo od opekotina

Glazba je užitak za mnogu mentalno zaostalu djecu. Ljudima poznije dobi ona vraća sjaj u očima. Onima kojima nedostaju riječi daje izražaj, a djetetu oboljelom od raka ublažava boli.

Upravo zato Samantha Mencher studira da postane glazbeni terapeut. "Terapija glazbom - to je moj glavni predmet na studiju. Na Berkleyu je to vrlo dobar program" - objašnjava ova mlada Amerikanka.

Koledž glazbe Berkley u Bostonu, u saveznoj državi Massachusetts, vodi jedan od najvećih programa za izobrazbu glazbenih terapeuta u Americi. Praksa terapije glazbom uvedena je već dugo, kada su bolnice uočile emocionalno i fizičko poboljšanje vezano uz slušanje glazbe kod ranjenih ratnih veterana, nakon Drugog svjetskog rata. 

Danas je glazbena terapija klinički potvrđena kao učinkovita kao pomoć ljudima da izraze svoje osjećaje, ublaže stres, strah i bol, te da se osjećaju sretniji.

Julie Zigo, koja radi s mentalno zaostalom djecom dvadeset godina, kaže: "Volim raditi s tom djecom. Volim zajedno s njima stvarati glazbu koja im pruža priliku da izraze tko su, čak i ako je to samo par tonova ili pokret uz glazbu."

Djeca vole sudjelovati u njezinim polusatnim glazbenim tretmanima, koje održava dva puta tjedno u sklopu obdaništa. "Djeca postanu jako motivirana jer žele sudjelovati u stvaranju glazbe. To je sjajan način da se s njima radi na razvoju komunikacijskih vještina" - kaže Julie Zigo.

Glazbeni terapeuti trebaju biti dobro glazbeno obrazovani i svestrani što se tiče žanrova. Tasoula Harlan je diplomirala s Berkleya 2005. godine i trenutno radi sa starijim osobama. "Uglavnom sviramo skladbe koje su bile popularne u ranim desetljećima dvadesetog stoljeća."

Alzheimerova bolest mnoge od tih starijih ljudi lišava njihovih sjećanja, čak i sjećanja na to tko su i koliko im je godina, ali, kako kaže Tasoula Harlan, to ih ne sprečava da uglas pjevaju svoje omiljene pjesme. I upravo zato, kaže ona, moj posao donosi toliko zadovoljstva - s glazbom uspijevam nekome poboljšati dan.