2006. na Sveučilištu Emory u Atlanti, SAD, provedeno je istraživanje koje pokazuje kako moždane aktivnosti tinejdžera snimljene dok slušaju nove pjesme, mogu pomoći u predviđanju popularnosti pjesama.
Bernsov istraživački laboratorij odabrao je 120 pjesama relativno nepoznatih glazbenika,a živčane reakcije tinejdžera na njih snimane su posebnom tehnikom. Svaki ispitanik morao je pjesmu ocijeniti sa brojem od 1 do 5. Pjesme korištene u istraživanju morale su biti nepoznate kako bi se osigurao uvjet da ispitanici prvi put čuju te pjesme.
Zanimljivo je da je ovo istraživanje imalo sasvim rugu svrhu. Naime, njime se željelo shvatiti kako pritisak vršnjaka utječe na mišljenje tinejdžera. No, 3 godine nakon istraživanja, glavni istraživač Greg Berns, uočio je da je jedna od nepoznatih pjesama korištena u istraživanju postala veliki hit.
'Sjetio sam se da imamo taj jedinstveni skup podataka moždanih reakcija djece koja su slušala pjesme prije nego su postale popularne.' rekao je Greg Berns.
Komparativna analiza otkrila je da su živčani podaci imali statistički značajnu stopu predviđanja popularnosti pjesama, mjerenu po njihovoj prodaji između 2007. i 2010.
Ipak, istraživanje je ograničeno jer je uključivalo samo 27 osoba i svi su bili tinejdžeri koji čine samo oko 20 posto kupaca vezanih za glazbenu industriju. Većina pjesama korištenih u istraživanju ispale su neuspjesi sa zanemarivim prodajama. A samo su tri pjesme dostigle kriterije industrije kao potvrđen hit: više od 500.000 prodanih primjeraka, što albuma na kojima se nalazi pjesma, što prodaje preko interneta.
Moždane reakcije mogle su predvidjeti oko trećinu pjesama koje će se na kraju prodati u više od 20.000 primjeraka. Podaci su još jasniji bili za pjesme koje su ispale komercijalni neuspjesi. Oko 90 posto pjesama koje su izazvale uglavnom slab odgovor živčanog nagradnog centra tinejdžera prodale su se u manje od 20.000 primjeraka.
