Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Ženska ljepota za muškarčevu lovu i moć, to je trejd valjda star koliko i sam svijet kakvog danas poznajemo. Uvijek je toga bilo, i uvijek će toga biti.


U pred povijesnim vremenima stvar je valjda funkcionirala tako da najljepše dlakava žena, s najmišićavijim nogama, dokono odmara u pećini najsnažnijeg muškarca s najvećom toljagom, dok njene ostale kolegice iz plemena, manje privlačne po tadašnjim standardima, tegle kamene blokove, mlate se sa sabljastim tigrovima i rade sve ono što rade i muškarci.

Vezani članci Slika nije dostupna Nema te crne vijesti koja će mi svijetlu vjeru do kraja izbiti iz pluća Slika nije dostupna Nisam hejter, kontraš, nisam revolucionar, samo imam zdravu pamet

Danas je stvar prilagođena modernim vremenima. Najsnažniji muškarac u plemenu zove se sponzor, a dokona naperlitana koka zove se sponzoruša.

Naravno, bilo bi zaista bedasto izvući prvoloptaški stereotip i svaku lijepu ženu proglasiti tupoglavom besramnicom koja je život posvetila tome da smota kakvog imućnog buzdovana, uvali mu se u gajbu i ostatak života provede u salonima za masažu. To zaista ne bi bilo fer, jer u životu sam upoznao više od nekoliko zaista prelijepih žena koje rade poput malih lijepih mrava, samo da bi zadržale samostalnost i postigle određene uspjehe u karijeri.

Ali opet, da se ne lažemo, puna nam država razno raznih sponzoruša, različitih kalibracija. Ima tu zaista lijepih curetaka, koje su se zadovoljile kakvim krkanom u bijesnoj pili koji je uredio stan u potkrovlju roditeljske kuće, i koji ima sasvim dovoljno love da financira njene krpice, pedikure i manikure. Možda koji tjedan u hotelu na Jadranu i otvorenje skijaške sezone u Schladmingu. Njoj dovoljno.

A u toj kalibraciji postoje i one zaista prelijepe žene, majke svih sponzoruša, koje ne ulaze na jahtu kraću od petnaest metara i ne sjedaju u auto jeftiniji od stotinu tisuća eura. Schladming? Kakav Schladming, furaj me u shopping u Dubai, pa možda možemo razgovarati.

KOLUMNE HRVOJA ŠALKOVIĆA 

I koga, zapravo treba kriviti u tom složenom i neraskidivom odnosu sponzoruše i sponzora? Svi će takve cure nazivati droljama, svi će ih prezirati, uopće ne razmišljajući o tome da su u tom odnosu krkani od sponzora još tužnije jedinke. Prazni i duboko nesretni frajeri koji su konačno zaradili dovoljno novca da mogu financirati određene stvari, da mogu ušetati u restoran ruku pod ruku s prelijepom ženom, i kada se čitava publika okrene prema njima, oni se mogu slavodobitno nasmiješiti u stilu – da, buraz, ja to jebem…
Svi će osuditi te žene, nazivati ih fufama, svi će ih prezirati, svi će moralizirati, a opet, većina muške, a vjerojatno i ženske publike u tom istom restoranu, zapravo će biti ljubomorna.

Ljudi ulaze u odnose iz raznih pobuda i motiva, zbog osjećaja sigurnosti, zbog pritiska godina i okoline, i sve je manje odnosa koji se baziraju na onim istinskim, pravim vrijednostima.

Bilo je toga oduvijek, i bit će toga do kraja svijeta. Samo na kraju ostaje pitanje – u kojoj je mjeri toga bilo ranije, u dobrim starim vremenima, kada je iskrena ljubav još uvijek bila na cijeni?

Financijske krize su ranije zbližavale ljude, najveći baby boom-ovi su se događali onda kada su nacije imale najmanje love.

A danas? Čini mi se da je ova aktualna recesija razvalila mnoge veze i brakove. Taj moderni pristup – volim te do zadnje kune – nije se pokazao uspješnim.

A tko zna, kotač povijesti se često vraća unazad. Možda se svijet zaista jednom vrati u točku u kojoj je iskrena ljubav još uvijek na cijeni, u kojoj najljepšu curu osvaja dečko s najljepšim osmjehom, a ne krkan s bijesnom pilom, jahtom i dobrim stanom.

Pa makar i u potkrovlju roditeljske kuće.