U revolucionarnom eksperimentu, istraživači sa Sveučilišta u Nottinghamu iskoristili su snagu golemog kvantnog vrtloga u superfluidnom heliju za simulaciju crnih rupa.
Silke Weinfurtner i njezin tim sa spoemnutog sveučilišta stvorili su taj vrtlog, sličan tornadu, korištenjem supertekućeg helija izuzetno niske viskoznosti. NJihovo istraživanje čeka znanstvene recenzije i trenutno je dostupno na repozitoriju arXiv.
Postoji sva ta zanimljiva fizika koja se događa oko crnih rupa, ali toliko toga je izvan dohvata. Tako da možemo koristiti ove kvantne simulatore za istraživanje fenomena koji se događaju oko crnih rupa, kaže Weinfurtner, naglašavaajući važnost tih kvantnih simulatora.
Pročitajte i ovo
Jedinstven pristup
Superfluidni helij, koji teče s 500 puta manjom viskoznošću od vode, omogućio je stvaranje velikog i stabilnog vrtloga, što je dosaad bio izazov u carstvu kvantnih tekućina. Patrik Švančara, član navedenog znanstvenog tima, istaknuo je jedinstvenost njihovog pristupa.
Iako su slični vrtlozi napravljeni prije u fizičkim sustavima osim supertekućeg helija, njihova je snaga tipično barem nekoliko redova veličine slabija, pjašnjava Švančara.
Jeff Steinhauer, pionir u laboratorijskim simulacijama crnih rupa, pohvalio je uspjeh britanskih znanastvenika. Uzeli su vrlo dobro uhodanu, staru, klasičnu tehniku supertekućeg helija, i učinili nešto stvarno novo s njom i znatno povećali tehnološke mogućnosti u odnosu na ono što je učinjeno u prošlosti, rekao je Steinhauer.
"Izvrsna početna točka"
Znanstvenici su promatrali interakciju između sićušnih valova u tekućini i vrtloga, odražavajući način na koji kozmička polja komuniciraju s rotirajućim crnim rupama. Rezultati su nagovijestili fenomen koji se zove "ringdown mode", analogan podrhtavanju uočenom u crnim rupama nastalim nakon što se dvije crne rupe spoje.
Pročitajte i ovo
To nudi izvrsnu početnu točku za istraživanje nekoliko fizičkih procesa crnih rupa, s potencijalom traženja novih uvida i otkrivanja skrivenih blaga usput, smatra Weinfurtner.
Kvantni vrtlozi, s ponašanjem sličnim crnim rupama, stoga otvaraju puteve za proučavanje fenomena koji su prije bili nedostižni.
Izvor: New Scientist
