Sindrom kroničnog umora ili mialgični encefalomijelitis (ME/CFS) i dalje je frustrirajuće i nedovoljno razumljivo stanje s ograničenim mogućnostima liječenja. Međutim, molekularna biologinja Maureen Hanson s američkog Sveučilišta Cornell provela je nova istraživanja o virusnom podrijetlu ME/CFS-a i došla do potencijalnih novih otkrića otkrića.
Rat na Bliskom istoku
VIDEO Uništena ključna zgrada iranskih vlasti. Izraelska vojska se oglasila nakon novog vala udara
Ključni razgovori usred rata
Evo koga je Trump zvao da mu pomogne u ratu s Iranom: "Izaći će iz sjene"
DRAMA U KUVAJTU
VIDEO Snimljen napeti trenutak nakon obaranja američkog zrakoplova: Muškarac na pilota nasrnuo šipkom
Povijesni dokazi pokazuju da su virusne infekcije mogle izazvati značajan broj slučajeva ME/CFS-a, iako identifikacija odgovornog virusa ostaje izazov. Hanson vjeruje da može biti nekoliko krivaca, a njezin nedavni znanstveni rad istražuje te mogućnosti.
Niz iscrpljujućih simptoma
ME/CFS obuhvaća niz iscrpljujućih simptoma, uključujući bol u mišićima, učinke na mozak i leđnu moždinu te upalu. Osim toga, karakterizira ga neumoljiv umor, poremećaj sna i malaksalost nakon napora. Ovaj sindrom, često opisivan riječima onih koji pate od njega, može biti izoliran, iako je poznato da se slučajevi grupiraju, s dokumentiranim izbijanjima koja datiraju iz 1930-ih, a neka se podudaraju s virusnim infekcijama.
Hanson je 2020. godine procijenila da oko 67 milijuna ljudi diljem svijeta živi s ME/CFS-om, broj koji je vjerojatno porastao s pojavom pandemije COVID-19 i njezinim posljedicama, koje dijele sličnosti s ME/CFS-om.
Sposobnost RNK virusa da opstanu u tkivima tijekom duljeg razdoblja prije je bila zanemarena. Međutim, prepoznavanje postvirusnih bolesti, uključujući ME/CFS, potaknulo je znanstvenike da preispitaju vezu između virusnih infekcija i tih stanja.
Fokusiranje na enteroviruse
Hanson u svojoj studiji, objavljenoj u časopisu PLOS Pathogens, istražuje zašto bi enterovirusi, skupina RNK virusa poznatih po tome što u tijelo ulaze kroz crijeva, mogli biti glavni osumnjičenici za uzrokovanje ME/CFS. Iako se dugo sumnjalo na tu vezu, ranije studije su se suočile s neuvjerljivim rezultatima, što je spriječilo daljnja istraživanja uloge enterovirusa.
Zanemarivanje brojnih dokaza o uključenosti enterovirusa (EV) u ME/CFS usporilo je istraživanje mogućih strašnih, ali skrivenih posljedica EV infekcija, uključujući postojanost u rezervoarima virusa, napominje Hanson.
Identificiranje specifičnog virusa odgovornog za ME/CFS postavlja izazove, budući da ga testovi krvi mogu odrediti samo tijekom faze akutne infekcije. U trenutku kad osoba dobije službenu dijagnozu ME/CFS-a, možda neće povezivati svoju bolest s prethodnom virusnom infekcijom, pogotovo jer je do polovice enterovirusnih infekcija asimptomatsko.
Moderne tehnike genetskog uzorkovanja mogu ponuditi poboljšanu detekciju rezidualnog virusa u stanicama i tkivima, potencijalno otkrivajući uključene viruse.
Drugi mogući uzročnici i faktori
Dok je Epstein-Barrov virus (EBV) još jedan mogući okidač ME/CFS-a, uključeni mehanizmi jednako su složeni. EBV, kao i drugi ljudski virusi herpesa, mogu godinama ležati uspavani u tijelu, reaktivirajući se tijekom razdoblja stresa ili bolesti.
Iako virusni okidači ponovno privlače pozornost, važno je ne zanemariti druge potencijalne doprinositelje tom složenom stanju. Neispravni mitohondriji, niske razine hormona štitnjače i razne genetske varijante također su upleteni.
Po svoj prilici, ME/CFS rezultat je kombinacije svih tih čimbenika, naglašavajući izazov u razumijevanju te zamršene bolesti.
Izvor: Science Alert