Postoji i tehnički problem, a taj je da bi NIF trebao svladati problem kako iskoristiti tu energiju u stvarnosti. Naime, zasad nemaju rješenje za sustav koji bi izdržao sulude temperature i tlak koji nastaje prilikom fuzije i koji bi tu energiju na siguran način pretvorio u električnu energiju, primjerice.
Pročitajte i ovo
Poticanje znanosti
Velikodušna donacija: Udovica hrvatsko-američkog fizičara fakultetu poklonila nesvakidašnji dar
Ima rješenja
Ravnatelji sve kreativniji, tu su i stipendije, ali nitko ne želi predavati te predmete: "To ima posljedice na znanje i vještine učenika"
Nuklearna fuzija je izvor energije samih zvijezda u svemiru. Duboko u jezgri našeg Sunca, atomi vodika sudaraju se jedni s drugima pri velikim brzinama kako bi stvorili atome helija te oslobodili ogromne količine energije. Kako proizvesti i obuzdati tu energiju san je znanstvenika na Zemlji već desetljećima. Istinskom fuzijom, količina vode samo jednog tuširanja u kupaonici, bila bi dovoljna za sve energetske potrebe kućanstva, za čitavih godinu dana.
Znanstvenici su na korak od rješenja svih energetskih problema
Kako su u NIF-u proizveli fuziju i višak energije onda? U posebnoj komori, koja ima 192 lasera postavljen je zlatni cilindar unutar kojeg se nalazi šuplja plastična kuglica veličine zrna zračne puške. Svih 192 lasera okidaju istovremeno, snagom 500 bilijuna vata, što je ugrubo količina energije koju SAD troši svakih šest minuta te zagrijavaju taj cilindar na milijune stupnjeva. Zagrijani cilindar proizvodi x-zrake, koje se fokusiraju na plastičnu kuglicu i komprimiraju plin unutar te kuglice na omjer od 1/35 od originalnog stanja, čineći ga super zgusnutim.
Izotopi vodika, poznati kao deuterij i tricij komprimiraju se tim procesom na iznimno veliku gustoću, a u središtu te vodikove superguste plazme, koja je široka poput širine vlasi ljudske kose, atomi se počinju stapati. To proizvodi energiju, koja u teoriji pokreće lančanu reakciju i pali ostatak vodika i proizvodi samoodrživu fuzijsku loptu.
U NIF-u donedavno nisu uspjevali pokrenuti navedenu lančanu reakciju, jer je vodik uvijek primio više energije nego što je vraćao nazad, što nije bilo dovoljno za pokretanje fuzijske reakcije. Ipak, krajem 2013. uspjeli su postići da vodik da 1,7 puta više energije nego što je primi, a u siječnju 2014. su popravili taj rezultat na 2,6 puta. Njihovi rezultati objavljeni su u časopisu Nature.
Riccardo Betti sa Sveučilišta Rochester, koji nije sudjelovao u eksperimentu, za Wired je postignuće nazvao "pomicanjem granice", a 2013. godinu očitom prekretnicom u istraživanju fuzije. Ipak, put do napajanje električne mreže tom energijom, još je uvijek dalek. "U terminima proizvodnje te energije za napajanje električne mreže, to je još uvijek svjetlosnim godinama daleko", zaključio je Betti.
U NIF-u su ipak sretni i slave svoje rezultate i to s punim pravom. "Mnogi ljudi su čekali da se ovakvo nešto dogodi", kaže Denise Hinkel iz laboratorija Livermore. I dogodilo se i ostat će zapisano u povijesti.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook