Danas je piratstvo i 'nabavljanje' glazbe jako jednostavno – kada čujete neku pjesmu uključite Shazam ili neku drugu aplikaciju za prepoznavanje glazbe, na ekranu pametnog telefona pojavi bi se ime izvođača ili pjesme, ti se podaci upišu u stranice poput Pirate Bayja i putem torrent klijenta skinu u rekordnom roku.
Tako, često i prije nego što diskografi puste neki album u prodaju, pirati diljem svijeta na svojim računalima već imaju skinute sve pjesme s albuma.
Prije samo dvadesetak godina stvari su bile totalno drugačije – mobiteli i internet za većinu ljudi bili su stran pojam, na računalima (popularni su bili Commodorci i Amige) su se igrale samo jednostavne igre, dok piratstvo nije niti postojalo u sadašnjem obliku.
Uvijek će se pronaći način za razmjenu filmova i glazbe
Početkom devedesetih još niti CD-i nisu bili toliko rašireni (pržilice CD-a nećemo niti spominjati), već se sav piratluk manje-više sveo na – kazete. Ako ste željeli imati neki album koji niste htjeli kupiti, najčešće su postojale samo dvije opcije – ili ste ih morali posuditi od prijatelja i presnimiti putem kazetofona ili ste ih morali kupiti od švercera.
Također, ako ste željeli samo jednu pjesmu koju niste mogli presnimiti od prijatelja, često nije bilo drugog načina nego naručiti glazbenu želju preko neke radio stanice i čekati uz kazetofon dok vam ne bi ispunili želju te bi tada morali brzo stisnuti tipku 'REC' i snimiti je. Slična je stvar bila i s MTV-jem i spotovima s TV-a te su mnogi, usprkos iznimno lošoj kvaliteti snimke, glazbu s TV-a snimali na kazete jer im je to bio jedini način da se dokopaju pjesama – nije bilo YouTubea na kojem danas možete naći gotovo svaku pjesmu koja vas zanima.
Pirate Bay promovira kršenje autorska prava!
Velika promjena i početak piratstva na kakvo smo danas navikli započela je s Napsterom, servisom koji je omogućavao jednostavnu razmjenu datoteka među korisnicima (tada je problem bio što se većina korisnika na mrežu spajala putem dial upa, tako da je skidanje bilo jako sporo pa su se većinom skidale pjesme, a ne filmovi) i kojem je jedan od osnivača Sean Parker.
Zbog problema s autorskim pravima Napster je ugašen (poslije je pod istim brandom pokrenut legalni servis), a naslijedili su ga programi poput Kazaae i Morpheusa, odnosno sredinom i krajem prošlog desetljeća BitTorrnet protokol koji je korisnicima također omogućavao jednostavnu razmjenu sadržaja (s obzirom na razvoj i raširenost brzog interneta sada se razmjenjuju i filmovi, serije i softver, a ne samo glazba) putem posebnih klijenata.
Osim BitTorrneta, sve su popularniji postali i servisi za razmjenu datoteka poput Rapidsharea i MegaUploada, no s obzirom na situaciju s Dotcomom i gašenje MegaUploada pitanje je kakva je budućnost takvih servisa.
Također, različiti zakoni poput SOPA-e i PIPA-e te blokada Pirate Bayja u nekim zemljama samo su dio taktike filmskih i glazbenih organizacija koje bi htjele uništiti piratstvo, no takav scenarij teško je zamisliv jer dosadašnje je iskustvo pokazalo da su pirati često korak ispred njih, a sljedeći korak koji bi pirati mogli napraviti mogao bi biti najveći do sada – lansiranje servera u svemir!
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
