Jednim potezom tijekom vikenda Donald Trump oslobodio je Europu okova američkog sigurnosnog balona.
"Ne bih vas zaštitio, zapravo bih ih potaknuo da rade što god žele", odgovorio je Trump jednom europskom čelniku na pitanje kako će odgovoriti ako njegovu zemlju napadne Rusija.
"Morate platiti!"
Nije važno što je Trump govorio o tome što bi učinio ako druge zemlje NATO-a ne ispune cilj saveza o potrošnji od 2 posto ekonomske proizvodnje. Dovodeći u sumnju američku predanost NATO-u na tako izravan način, učinkovito je zabio kolac u srce saveza, piše kolumnist portala Politico Matthew Karnitschnig.
Pročitajte i ovo
Gotovo da nije ni važno hoće li ponovno pobijediti na izborima; Europa je prepuštena sebi.
Jedino pravo pitanje koje će izbori riješiti za europsku sigurnost je trenutak kolapsa NATO-a.
Naravno, Bidenova administracija to bi osporila, tvrdeći da će, ako njihov čovjek ponovno pobijedi, NATO biti siguran kao i uvijek.
Ali na koliko dugo? Velik dio dosadašnje rasprave o Trumpovim komentarima bio je usredotočen na konsenzus većine ljudi koji sasvim ispravno misle da bi to bilo u suprotnosti s američkim interesima. Ali za Europu u ovoj fazi to je gotovo nevažno.
Europa bi bila luda kad bi svoju sigurnost svake četiri godine prepustila hirovima oko 50.000 američkih birača u tzv. swing-državama, odnosno koje ne glasaju konzistentno za demokrate i republikance. Upravo je 50.000 birača, ugrubo gledajući, činilo razliku na zadnjim predsjedničkim izborima.
Realnost je da tko god pobijedi u studenom, Trumpov MAGA pokret će još neko vrijeme ostati faktor u američkoj politici. Tko kaže da Trumpov republikanski nasljednik neće nastaviti s anti-NATO retorikom? To je rizik koji Europa ne može zanemariti.
Čak i kao kandidat, Trump je pokazao razmjere svog utjecaja na Republikansku stranku, prisilivši je prošli tjedan da blokira zakonodavni paket koji je uključivao još jednu seriju prijeko potrebne vojne pomoći Ukrajini. Kongres SAD-a možda će još pomoći Ukrajini, ali možda i neće.
Pročitajte i ovo
Suština je da je postalo riskantno računati na Ameriku.
S obzirom na to što je u igri - podjarmljivanje Rusiji - Europa nema drugog izbora nego početi pripremati plan B.
Zasad su europski čelnici još uvijek u fazi ljutnje-poricanja.
"Svaka sugestija da saveznici neće braniti jedni druge potkopava cjelokupnu našu sigurnost, uključujući onu SAD-a, i stavlja američke i europske vojnike u povećani rizik", rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u izjavi tijekom vikenda, jednoj od naleta sličnih kojima se kritizira bivši predsjednik.
OK, i što sad?
Istina je da Europa samo sebe može kriviti za blato u kojem je zapela. Trump je godinama razglabao o teškoćama NATO-a, ali teško da je on izmislio taj žanr. Američki predsjednici sve do Dwighta D. Eisenhowera žalili su se na europske saveznike koji opterećuju američku obranu.
Ono što Europljani ne vole čuti je da je Trump u pravu: da su besplatno koristili NATO savez. Štoviše, uvijek je bilo nerealno očekivati da će SAD preuzeti račun za europsku sigurnost ad infinitum.
Međutim, nakon što je Trump izgubio od Bidena 2020., činilo se da se sve vratilo u normalu. Biden, doživotno posvećen transatlantskoj suradnji, nastojao je popraviti štetu koju je Trump napravio NATO-u dopustivši Europljanima da se vrate u svoju zonu udobnosti.
Iako je ukupna potrošnja za obranu porasla posljednjih godina u Europi - kao što je i trebalo biti, s obzirom na ruski rat protiv Ukrajine - to još uvijek nije dovoljno. Očekuje se da će samo 11 od 31 članice NATO-a ispuniti cilj potrošnje 2023., na primjer, prema podacima samog NATO-a. Njemačka, glavna meta Trumpova gnjeva, tek treba postići granicu od 2 posto. Međutim, vjerojatno hoće ove godine zato što se njemačko gospodarstvo smanjuje.
Istina je da je Bidenov topli zagrljaj Europu ponovno uljuljao u lažni osjećaj sigurnosti. Umjesto da je prisilila industriju da pojača proizvodnju naoružanja i ponovno uvela vojnu obavezu u zemljama poput Njemačke gdje je postupno ukinuta.
Pročitajte i ovo
Nije iznenađujuće da je Europa, sa svojim velikodušnim socijalnim državama i pacifističkim stanovništvom, krenula putem manjeg otpora (sa značajnom iznimkom Baltika i Poljske).
Od početka ruske invazije na Ukrajinu početkom 2022., fokus njemačke nacionalne rasprave pomaknuo se s rata na dizalice topline i masovnu migraciju. Čak i dok je zemlja povećavala svoju potporu Ukrajini, um javnosti je odlutao negdje drugdje. Tijekom prošle godine Rusija je pala s prvog na sedmo mjesto u njemačkoj percepciji prijetnji zemlji, prema studiji objavljenoj ovaj tjedan.
Trumpova bombastična izjava trebala bi pomoći u preusmjeravanju europskog strateškog kompasa.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron dobro govori o težnji za europskom "strateškom autonomijom", ali njegova zemlja zapravo nije učinila ništa da to postane stvarnost.
Za početak trebalo bi riješiti nuklearno pitanje. Zahvaljujući Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, Europa bi na raspolaganju imala oko 500 nuklearnih bombi, što je prilično skromno u usporedbi s ruskih gotovo 6000 bojevih glava. Međutim, nijedna država nije se obvezala koristiti ih za zaštitu ostatka kontinenta.
Pročitajte i ovo
Rješavanje takvih problema dugotrajno je i komplicirano. Europa ne treba samo obnoviti svoje vojske, treba reprogramirati svoj kolektivni način razmišljanja. Čak i dok se približava druga godišnjica neuspjelog marša Vladimira Putina na Kijev, rat i njegove implikacije na europsku sigurnost ostaju previše apstraktni za mnoge Europljane, posebno one u zapadnoj Europi.
Čak i ako Europa shvati stvarnost s kojom se suočava, moglo bi biti prekasno. Na papiru, Europa, s kolektivnom vojnom potrošnjom otprilike tri puta većom od ruske i gospodarstvom koje je mnogo puta veće od nje, trebala bi se moći sama brinuti za sebe. Problem je što Europi ističe vrijeme.
Zamjena onog što bi NATO izgubio u slučaju da ga Amerika napusti trajalo bi desetljećima te bi stajalo nebrojene milijarde. A većina europskih čelnika nije čak ni prihvatila hladnu stvarnost da je američka zaštita već zapravo nestala.
Zamislite, argumenta radi, da je Trump inauguriran početkom 2025. i da Putin tog proljeća odluči testirati odlučnost NATO-a marširajući na Estoniju. Hoće li Trump riskirati nuklearni sukob s Putinom zbog male Estonije? Odgovor već znamo.
Temeljnije pitanje je imaju li Europljani uopće snage ujediniti se i braniti se bez vodstva Washingtona. Povijest sugerira da će se samo vratiti tipkanju i utonuti u kaos. Prisjetite se kako se Europa nosila s raspadom Jugoslavije 1990-ih.
“Europa ne može ostati ujedinjena bez Sjedinjenih Država”, rekao je Biden u govoru u Senatu 1995. tijekom krize u Bosni. “U Europi ne postoji moralni centar.”
Europa sada ima priliku dokazati da nije u pravu. Ako uspiju, zahvalit će samo jednoj osobi, zaključuje kolumnist Politica.
Aktualno
Četvrti kontingent otišao u Mađarsku: "Misija je izazovna, pogotovo u današnjem okruženju"
