Režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada nema previše saveznika, ali jedna ga država nije napustila ni u najtežoj situaciji, kao što ni Sirija nije već desetljećima napuštala nju.


U građanskom ratu koji Sirijom divlja posljednje dvije i pol godine, jedan od glavnih saveznika režima Bašara al-Asada uz Rusiju je i obližnji Iran, koji Damask navodno pomaže financijski, oružjem, a prema nekim izvješćima i ljudstvom. Dio pomoći stiže izravno, a dio preko libanonskog Hezbolaha.

Vezani članci Slika nije dostupna SASTANAK ČIJI ZAKLJUČAK ČEKA CIJELI SVIJET 'Postoje veliki problemi' Slika nije dostupna Putin objavio alarmantnu informaciju - 'Teroristi se šire'

Partnerski odnosi tih dviju zemalja traju već nekoliko desetljeća, a korijene imaju u Islamskoj revoluciji 1979. godine, koju je tadašnji predsjednik Sirije Hafez al-Asad (Bašarov otac) otvoreno podržao. U Iranu je tada proglašena Islamska Republika, s vlasti je svrgnut autoritarni šah i zapadni saveznik Reza Pahlavi, dok je na čelo države došao ajatolah Homeini.

Iako Asadova obitelj pripada alavitskoj sljedbi, ogranku šijitske struje u islamu, a upravo šijiti sačinjavaju veliku većinu stanovništva u Iranu (više od 90 posto), savezništvo dviju država ne temelji se toliko na religiji, koliko na političkim i strateškim pitanjima, kao što su zajednički neprijatelji.

Saveznici u Iransko-iračkom ratu

To je najvidljivije bilo tijekom 80-ih godina, kada je sekularna Sirija stala na stranu teokratskog Irana u Iransko-iračkom ratu. Premda ne u tako velikim postocima, šijiti su većina i u Iraku, što je bilo dovoljno da nekadašnji irački predsjednik Sadam Husein pomisli da bi se islamski ustanak iz Irana mogao proširiti i na njegovu državu.

Stoga je već 1980. izveo invaziju na Islamsku Republiku i tako započeo rat, koji je potrajao sve do 1988. godine. Sadam je na svojoj strani u to vrijeme, između ostalih, imao i Ameriku, dok se Iran mogao osloniti na podršku nekolicine slabijih saveznika, među kojima je bila i Sirija, čije vodstvo Sadama nije moglo podnijeti.

Osnutak Hezbolaha

Godina 1982. pokazala se kao ključna za buduće partnerske odnose Damaska i Teherana. Izrael je tada izvršio invaziju na Libanon, u kojem su sljedbenici ajatolaha Homeinija ubrzo osnovali pokret otpora Hezbolah, koji je kasnijih godina prerastao u vodeću libanonsku vojno-političku organizaciju, snažniju i od same libanonske vojske.

Novac, oružje i obuku osigurao je, i to čini sve do danas, Iran, a sve uz snažnu političku podršku Sirije, koja je preko Hezbolaha vršila utjecaj na Libanon i dobila još jednog saveznika u odmjeravanju snaga s Izraelom. Hezbolah je u međuvremenu završio na listi organizacija koje zapad smatra terorističkim skupinama. U sirijskom građanskom ratu aktivno sudjeluje pomažući Asadovu režimu u borbi s pobunjenicima.

Hafez se nikada nije susreo s Homeinijem

Strateškom partnerstvu unatoč, koje je uključivalo i uvoz iranske nafte u Siriju po povlaštenoj cijeni, trebalo je proći više od deset godina od Islamske revolucije da bi Hafez al-Asad stigao u svoj prvi službeni posjet Teheranu. Dogodilo se to tek u rujnu 1990. godine, nešto više od godinu dana nakon smrti ajatolaha Homeinija, koji Hafeza navodno nije smatrao pravim muslimanom.

Tijekom 90-ih godina vojna suradnja dviju država dodatno se produbila te je Iran Siriji obećao pomoć u modernizaciji vojne opreme. Smrt Hafeza al-Asada tu suradnju nije prekinula. Dapače, njegov sin Bašar, koji je vlast preuzeo u srpnju 2000., već je u siječnju 2001. godine stigao u službeni posjet Iranu i tadašnjem 'umjerenom' predsjedniku Mohamedu Hatamiju.

>> VIDEO Pogledajte Kerryjev 'gaf' koji je omogućio nastanak ruskog plana za Siriju

Dobri odnosi s Ahmadinedžadom

Pet godina kasnije, Bašar je u Damasku upriličio veliki sastanak novog iranskog šefa države Mahmuda Ahmadinedžada s vođom Hezbolaha Hasanom Nasralahom i predstavnicima radikalnijih struja među Palestincima.

Tijekom dvaju Ahmadinedžadovih mandata, Iran se razmahao s razvojem svog nuklarnog programa. Zapad optužuje Teheran da je cilj tog programa izrada atomske bombe, dok Iran takve optužbe opovrgava. Režim Bašara al-Asada dao je punu podršku iranskim nuklearnim ambicijama.

Početak sirijskog građanskog rata

U prvoj polovici 2011. godine diljem Sirije izbili su veliki ulični prosvjedi po uzoru na one uslijed kojih su na ovaj ili onaj način popadali dugogodišnji lideri Tunisa, Libije i Egipta. Asad je uglavnom mirne skupove rastjerivao silom, a dio zapadnih država uperio je prst prema Iranu kao pomagaču takvog obračuna.

Tijekom sljedećih mjeseci u Siriji se razbuktao građanski rat, a krajem godine, u vrijeme kada su Sjedinjene Države sa saveznicima javno počele pozivati Asada na silazak s vlasti, iranski je parlament potvrdio sporazum o slobodnoj trgovini sa Sirijom.

Iranska vojna prisutnost u Siriji

Već početkom 2012., Washington je optužio Iran da Damask opskrbljuje oružjem, a u veljači iste godine u jednu su sirijsku luku pristala dva iranska ratna broda kako bi pomogla u obuci pripadnika Asadove mornarice.

U rujnu prošle godine glavni zapovjednik iranske Revolucionarne garde javno je priznao da su njezini specijalci prisutni u Siriji, ali je tvrdio da je njihova uloga ondje isključivo savjetodavna.

Da su Iranci prisutni u Siriji, potvrdio je i atentat na jednog nižeg zapovjednika iranske Revolucionarne garde. U veljači ove godine iz zasjede su ga ubili pobunjenici u blizni grada Zabadanija, na cesti koja Damask spaja s Libanonom. Službeni je Teheran tada objavio da je zapovjednik bio tek na proputovanju i da nema veze s borbama u Siriji.

Navodni kemijski napad u okolici Damaska

Nakon što su krajem kolovoza stigla izvješća iz okolice Damaska o navodnom napadu kemijskim oružjem, u kojemu je, ovisno o izvoru, poginulo najmanje nekoliko stotina ljudi, Iran je ostao na Asadovoj strani. Uz izuzetak Rusije, dobar dio međunarodne zajednice za napad je optužio Asada, a Amerika je zaprijetila i kaznenom vojnom akcijom. No, Teheran je upozorio na opasnost od destabilizacije regije, a ajatolah Ali Hamnei kazao je da optužbe protiv Sirije zapravo služe samo kao isprika za napad na državu.

U međuvremenu, vojna intervencija se čini sve manje izglednom, što su u Iranu pozdravili, nazivajući jučer postignuti dogovor Johna Kerryja i Sergeja Lavrova o kemijskom razoružanju Sirije 'racionalnom odlukom'.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook  

 

 

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju