Sjećanje na 8. travnja 1992.: Kako je u Zvorniku ubijao Legija

Zvornik, 8. travnja 1992. godine. Osvanuo je prilično tegoban dan. U kancelariji na trećem katu zgrade MUP-a četvorica nepoznatih ljudi. Negdje pred zoru, na barikadi su ih legitimirali, a potom priveli pripadnici rezervnog sastava policije, piše Dnevni avaz.

Pročitajte i ovo Andrej Beuc Iz Drine izvučeno tijelo slovenskog skakača Ratni zločin Nova masovna grobnica u BiH, pronađeno 50 tijela ubijenih Srebreničana, strahuje se da ih ima 1000

>> Hartmann napala Bildta u Sarajevu: 'Što ti radiš tu, pričao si da je Milošević dobar momak!'

Tvrde, pošli su nekim poslom u hotel "Jezero" u Malom Zvorniku, ali su, eto, zalutali u Veliki Zvornik. Dvojica izrazito krupne glave, ošišani do kože, Vojin Vučković i Dušan Vučković, kažu da su braća. Poznaju ih po nadimcima Žućo i Repić.

"Ime i prezime", pita zapovjednik Asim sljedećega.

"Milorad Ulemek", odgovara on. Bio je, kaže, pripadnik "Legije stranaca", pa ga zovu Legija.

"A ti?" obraća se komandir četvrtom uhićenom.

"Zvezdan Jovanović, zubotehničar iz Beograda", odgovara on.

Djeluju smušeno, uplašeno, uglavnom gledaju ispred sebe. Dvojica od straha mokre u hlače. Niko od prisutnih i ne sluti da je, ustvari, riječ o monstrumima najvećeg profila, piše novinar Dnevnog avaza A. Hadžić.

Na stolu pregršt iskaznica raznih organizacija i stranaka. Većina ih je na ime Milorada Ulemeka. Dozvole za kretanje po ratnim zonama Hrvatske, iskaznica "Legije stranaca", MUP-a Srbije, ali i ona JNA - vojni policajac pri VP Pančevo. Noževi "rambo", pištolji, žice za davljenje. Nitko od prisutnih ne zna o kakvom se kalibru zločinaca radi.

Već od rane zore major Pavlović iz svog štaba u Malom Zvorniku telefonom prijeti čelnicima MUP-a da će pod mostom u Zvorniku biti ubijene tisuće muslimana ako ne budu oslobođeni Vučkovići, Ulemek i Jovanović. Oko deset čuju se pucnji iz pravca Karakaja. Susjeda Srba u gradu odjednom kao da je nestalo. Bošnjaci nikako da povjeruju svojim očima i ušima.

"Zvorničani, ne dajte svoj grad, branite svoj grad" čuje se očajnički poziv novinarke Gordane Mandić-Imširović s Radio Zvornika.

Novinar Hasan Hadžić odsječen je u Skočiću. Kjašif Smajlović dolazi u MUP da traži informacije. Fadil Čirak kamerom snima izjavu četvorice uhićenih.

Vojnici JNA s pripadnicima takozvanog srpskog MUP-a koji su se tri dana ranije iz Zvornika preselili u zgradu "Alhosa" u Karakaju (kasnije logor u kojem su mučeni i ubijani Bošnjaci), polako osvajaju grad. Iza njih gaze kordoni nabildanih zločinaca, spremnih za kasnije klanje muslimana, koje je započelo s prvim satima narednog dana.

Dan nakon što je oslobođen, Legija se vratio u Zvornik i ubio više od 20 ljudi

Povlačimo se prema Kula Gradu, Liplju... Vučkoviće, Ulemeka i Jovanovića kasno predvečer načelnik Odsjeka kriminaliteta MUP-a Zvornik predaje majoru Pavloviću u Malom Zvorniku.

Napad na Zvornik, naravno, nije se dogodio u jednom danu. On je počeo mnogo ranije, brižljivo pripreman u sjedištu lokalnog SDS-a, sa srpskim kadrovima u MUP-u, općini, sudu... na čelu. Ulemek sa svojom grupom dan nakon što je oslobođen vratio se u Zvornik i u naselju Hrid ubio više od 20 Bošnjaka.

Susjedi Srbi s "fantomkama" na glavama zakucali su na vrata veterinara Izeta Sabirovića i ubili ga pred njegovom ženom, djecom, prijateljima. Ubijani su redom profesori, inžinjeri, ekonomisti, doktori. Glavom je platila i matičarka Nada Ostojić, koja je pokušala zaštititi susjede koji su se sklonili u njenu kuću. Ubijeni su i Kjašif i Fadil Čirak. Gordana Mandić-Iširović jedva je izvukla živu glavu, kao i tisuće drugih Zvorničana.

Kasnije slijede ubijanja, klanja, mučenja, nabijanja na kolac. Mrlja s obraza srpske politike, vojske i policije iz devedesetih godina prošlog stoljeća nikada neće biti izbrisana.