"Tijela koja se raspadaju na ulici. Civilni automobili izrešetani mecima duž ceste. Pola Lenjinova lica razneseno s kipa na trgu. Ulice zasute šrapnelima. Mještani se sklanjaju u skloništu od bombi. Miris smrti, u razvaljenim zgradama..."
Ovako su CNN-ovi reporteri opisali Sudžu, ruski grad na granici koji su Ukrajinci napali prije desetak dana, nakon čega je predsjednik Volodimir Zelenskij rekao kako je spomenuti grad pod njihovom kontrolom.
Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin započeo rat prije dvije godine, nitko u Rusiji nije očekivao da će biti napadnuti.
CNN-ovi reporteri su stigli u Rusiju u pratnji ukrajinske vojske, a navode kako se na skretanju za Sudžu nalazi ogroman pravoslavni križe na kojem piše "Bože spasi i zaštiti nas". Nekoliko metara dalje nalaze se olupine dvaju tenkova i drugog oklopa iz intenzivnih borbi nekoliko dana ranije.
Ulice grada bile su uglavnom prazne, a u daljini je odjekivala pucnjava.
Ukrajinski vojnik rekao je novinarima da su ruske jurišne bespilotne letjelice, koje su zaustavile napredak Ukrajine na prvim crtama proteklih mjeseci, jednostavno bile prezauzete borbama na prvim linijama da bi se mogle suprotstaviti i kijevskim snagama na granici i u Sudži. Njihova odsutnost, kao i odsutnost ruskog zrakoplovstva, sugerirali su moguć uspjeh ukrajinskih snaga tijekom iznenadnog napada.
No, Sudža nije bila sasvim pusta. Na jednoj velikoj zgradi, ispred ulaza u podrum, na velikom kartonu ispisana je poruka: "Ovdje su mirni ljudi u podrumu, nema vojske." Inna (68) sjedila je vani. Dolje je još 60 civila, rekla je.
"Donijeli su mnogo kutija, svoju hranu", rekla je o ukrajinskim snagama.
U podrumu su se mogli vidjeti tužni prizori poput onih u ukrajinskim gradovima u posljednje dvije godine.
Na ulazu u sklonište bio je Stanislav koji je na pitanje kako se živi pogladio svoju sijedu bradu. “Vidiš, ovo nije život. Ovo je preživljavanje. To nije život.”
U mraku i podzemnom vlažnom skloništu bili su nemoćni i zbunjeni mještani. Jedna starija žena, još uvijek u perici i jarkocrvenoj ljetnoj haljini, lagano se ljuljala i kazala: “Ne znam kako će to završiti. Želimo barem primirje da možemo mirno živjeti. Ne trebamo ništa. To je moja štaka, ne mogu hodati. Jako je teško.” Muhe su joj zujale oko lica.
U susjednoj sobi svjetlo je bljesnulo na šesteročlanu obitelj. Čovjek je rekao: “Tjedan dana. Nema novosti. Ne znamo što se događa oko nas.” Sin mu je šutke sjedio kraj njega, skamenjena blijedog lica.
Na kraju hodnika, nalazio se Jefimov, koji je rekao da je u 90-ima. Njegova kći, nećakinja i unuke udane su za Ukrajince i žive u Ukrajini, ali on ne može doći do njih.
“U Ukrajinu”, rekao je na pitanje gdje želi pobjeći.
Na ulici vani je bila Nina (74), u potrazi za svojim lijekom. Trgovine su opustošene, a ljekarne zatvorene. Inzistirala je na tome da ne želi otići.
“Zašto bih otišla od tamo gdje sam živjela 50 godina? Moja kćer i majka su ovdje na groblju i moj sin je rođen ovdje, moji unuci… Živim na svojoj zemlji. No, više ne znam čija je ovo zemlja, ništa mi nije jasno.”
Nejasno je kako će završiti ovaj brzi, uspješni i iznenadni napad, niti kada stižu ruske snage. Ipak, prekasno je da poprave još jedan udarac ruskom ponosu otkako je započela invaziju koja je trebala trajati tek nekoliko dana u veljači 2022.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
DUNAV SILU NE GUBIFOTO Dunav toliko narastao da mađarski parlament izgleda kao otok
-
bludničenje nad maloljetnikomGlumac iz omiljene serije Lud, zbunjen, normalan osuđen za strašan zločin: Otkupio je kaznu da ne ide u zatvor
-
Grozničava utrka s vremenomVIDEO Vodeni val desetljeća stiže prema Hrvatskoj, ekipa Dnevnika Nove TV je na kritičnim točkama: "Na malom dijelu je već probio nasip..."
