Ured (Foto: Getty Images)
Ured (Foto: Getty Images) Foto: Getty Images

Josipa Marković (26) iz Požege prije dvije je godine preselila u Kronberg kod Frankfurta, gdje ju je čekao suprug. U Osijeku je završila fakultet, postala magistra ekonomije, a onda je došla u Njemačku.


''Izgleda kao da je lako otići od kuće, doći u Njemačku, zaposliti se, živjeti dobrim životom, ali to nije jednostavno pa čak ni onda kad imate svu podršku voljenih osoba'', kaže Josipa.

Vezani članci Napad u Hanauu kraj Frankfurtha - 5 Krvavi napad u Njemačkoj: Najmanje osmero mrtvih i petero ranjenih, policija traga za napadačima, grad nadlijetali helikopteri Policija ispred džamije u Njemačkoj, ilustracija U Njemačkoj razotkrivena krajnje desna skupina koja je planirala napasti džamije: ''To je zastrašujuće''

Bilo ju je strah zbog nepoznatog grada, nepoznavanja jezika, mislila je da nikad neće pronaći posao. Upisala je tečaj njemačkog jezika, koji nije mogla odmah po upisu pohađati, piše Fenix Magazin.

''Ne biste vjerovali koliko ljudi pohađa tečaj njemačkog jezika. To je samo znak koliko ih dolazi u zemlju'', smatra Josipa.

Morala je čekati pola godine, a nije htjela sjediti kod kuće. Prihvatila je posao čišćenja ureda, što jednoj magistri ekonomije nije bilo lako. No, nije ostala na tome. Nakon pola godine je poslala molbu u tvrtku koja se bavi proizvodnjom prekidača i uređaja visokih napona.

''Nakon dva dana primila sam poziv za razgovor za posao. Večer prije nisam mogla zaspati, bilo me strah kao nikad životu. Moj prvi razgovor za posao i još na njemačkom jeziku. Al’, hajde, nekako sam skupila hrabrost i otišla na razgovor, shvativši kako nemam što izgubiti. Razgovor je trajao sat vremena i mislila sam da nikad neće završiti. Toliko pitanja, toliko svega'', kaže Josipa.

Pitali su je zašto se ona sa završenim Ekonomskim fakultetom prijavljuje na posao u proizvodnji. ''Zato što moram odnekuda početi, a ne govorim dobro njemački jezik'', odgovorila im je i za tjedan dana dobila posao.

Prvoga dana u tvrtki doživjela je i prvi šok. ''Šef mi je rekao kako me jednostavno ne vidi u proizvodnji, već u jednom od ureda, pa sam odmah dobila uredski posao. Bila sam i sretna i prestravljena. Bez dobrog poznavanja jezika i bez radnog iskustva, dobila sam posao u Odjelu prodaje u administraciji. I evo me… Već tri mjeseca radim, učim jezik, upoznajem ljude, i zadovoljna sam. A obitelj i prijatelji… Oni će mi, što je normalno, uvijek nedostajati'', završila je svoju priču Josipa Marković.