Što ako je masovni dolazak migranata u Ceutu dio obavještajne operacije koju pokreću Maroko i Izrael s ciljem destabilizacije Španjolske? Upravo ta teorija sve više dobiva na značaju u akademskim i kineskim obavještajnim krugovima.
Dužnosnici iz Pekinga otkrili su kako je druga najveća svjetska sila promatrala migrantsku krizu u španjolskom autonomnom gradu.
Egipatska politologinja Nadia Helmy, stručnjakinja za kinesku politiku i kinesko-izraelske odnose, ovog je tjedna otvoreno iznijela tu tezu u članku objavljenom u časopisu Modern Diplomacy, specijaliziranom za geopolitičke analize.
Autorica navodi da pojedina izvješća iz Pekinga događaje u Ceuti tumače kao operaciju hibridnog ratovanja čiji je cilj povećati pritisak na vladu španjolskog premijera Pedra Sáncheza. Prema tom tumačenju, u operaciju bi mogao biti uključen Mossad, izraelska obavještajna služba zainteresirana za provođenje kampanje destabilizacije Španjolske.
Sumnje usmjerene prema Mossadu
Helmy tu interpretaciju uspoređuje s izvještavanjem velikih kineskih državnih medija, poput CGTN-a i Xinhue, koji se ponajprije usredotočuju na raspoređivanje španjolske vojske i posljedice krize za vanjske granice Europske unije.
"Kineski centri za obavještajne analize proučavali su eskalaciju diplomatskih i političkih napetosti između Španjolske i Izraela. Iz te perspektive pogoršanje bilateralnih odnosa moglo je potaknuti Mossad da se uključi u migrantsku krizu između Maroka i Španjolske, dodatno pogoršavajući situaciju i ubacujući agente s ciljem poticanja nezadovoljstva i kaosa među marokanskim stanovništvom", objasnila je Helmy.
U privatnim razgovorima pojedini diplomati i analitičari bliski političkim krugovima u Pekingu također se pitaju je li masovni ulazak migranata u Ceutu povezan s postupnim pogoršanjem odnosa između Madrida i Izraela, obilježenim kritikama španjolske vlade zbog događaja u Gazi i priznanjem palestinske države.
"Od normalizacije odnosa 2020. godine Maroko i Izrael postali su saveznici te su ojačali suradnju na području obrane i obavještajnih službi", rekao je jedan diplomat za El Mundo.
Petro izravno prozvao Netanyahua
Ova teorija odjeknula je i izvan Kine. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro izravno je označio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kao krajnje odgovornog za migrantsku krizu u Ceuti.
Tvrdio je da izraelski čelnik "plaća siromašnima da riskiraju živote kako bi stigli u Španjolsku" te da se Maroko "pokorio volji odbjeglog genocidaša", povezujući migrantski val s bliskim odnosima Rabata i Tel Aviva.
Petro je također optužio izraelskog premijera da potiče kampanje destabilizacije protiv vlada koje dovode u pitanje njegovu politiku na Bliskom istoku.
Kinezi iznenađeni prizorima s granice
U Kini, gdje je kontrola granica jedan od temelja nacionalne sigurnosti, snimke tisuća ljudi koji prelaze na španjolski teritorij izazvale su među korisnicima društvenih mreža mješavinu čuđenja i nevjerice.
"Kako je moguće da tako lako prelaze granicu", bilo je jedno od najčešće postavljanih pitanja. Državni mediji isticali su i političke posljedice krize za Europu.
"Kriza u Ceuti razotkrila je nedostatke migracijskih reformi Europske unije nakon 2015. godine i pokazuje poteškoće Unije u izgradnji jedinstvenog odgovora", rekao je Cui Hongjian, profesor na Sveučilištu za strane studije u Pekingu.
Osim migrantske dimenzije, kineski dužnosnici i diplomati objašnjavaju da se kriza u Pekingu prvenstveno promatra iz geostrateške perspektive.
Ceuta je još jedna figura na složenoj šahovskoj ploči zapadnog Mediterana, regije u kojoj se susreću ključne pomorske rute, lučka infrastruktura, opskrba energijom i sve važnija kineska gospodarska prisutnost.
Blizak odnos vlada Pedra Sáncheza i Xi Jinpinga potvrđen je četirima posjetima španjolskog premijera Pekingu, više nego bilo kojeg drugog europskog čelnika, čime je Španjolska postala jedan od europskih partnera najotvorenijih prema Kini.
Istodobno je Maroko za kineske vlasti postao jedan od partnera s najvećim strateškim potencijalom u Africi.
U samo pet godina Rabat i Peking znatno su ojačali gospodarske odnose velikim infrastrukturnim projektima i trgovinskim sporazumima koji Maroko pozicioniraju kao jednu od glavnih kineskih ulaznih točaka prema afričkom i europskom tržištu.
