Jimmy Carter bio je 39. američki predsjednik čiji mandat je trajao od 1976. do 1980. kad ga je na izborima pomeo republikanski kandidat Ronald Reagan. Nakon izlaska iz Bijele kuće Carter je bio omražen u javnosti zbog inflacije, divljanja cijene goriva, kao i fijaska s američkim taocima u Iranu.
Kao i uvijek s američkom javnošću, zamjeralo mu se ono što su Amerikanci osjećali na svojoj koži, no ono što su mnoge države i narodi diljem svijeta osjetili zbog američke vanjske politike Jimmya Cartera, toga nisu bili svjesni. Zato su mu kroz par idućih godina, zbog njegova humanitarnog rada pomalo zaboravili, a onda i oprostili sve greške iz mandata, te je postao omiljena američka politička figura.
Humanitarni rad Jimmya Cartera stvaran je i ne može osporiti, ali isto tako ne može nikako izbrisati sve zlo koje se dogodilo u svijetu zbog njegova činjenja ili nečinjenja. I red je prisjetiti se i toga, sada kad je umro i većina mu piše apologije.
Deregulacija i dokidanje New Deala
Za jednog predsjednika iz demokratske stranke Jimmy Carter bio je iznimno nezainteresiran za radnička prava i sindikate. Isto tako, vjerovao je da su regulacije iz Roosveltovog New Deala bile zastarjele, te da bi tržište, a ne nekakvi zakoni iz kongresa, trebalo biti to koje usmjerava gospodarstvo.
Kao predsjednik deregulirao je ključne industrije poput zrakoplovstva, proizvodnje plina, bankarstva i željeznica. Također, za šefa FED-a izabrao je Paula Volckera koji je ostao zapamćen po "Volckerovim šokovima" koji su doveli do rastuće inflacije, a onda i do proračuna opterećenih štednjom, što je sve dovelo do Carterovog poraza 1980.
Iako je njegov nasljednik Ronald Reagan bio predvodnik neoliberalne revolucije i nereguliranog tržišta, Jimmy Carter je bio taj koji je utabao stazu.
Studentski prosvjedi u Južnoj Koreji
1980. Chun Doo-hwan bio je šef obavještajne službe i vojske u Južnoj Koreji, što ga je činilo i stvarnim vladarom države, dok je formalni predsjednik Choi Kyu-hah bio samo figura. Chun je u to doba radio na daljnjem konsolidiranju moći, kako bi se formalno dočepao i fotelje predsjednika, pa je proširio priče o sjevernokorejskoj opasnosti radi koje je proglasio izvanredno stanje u čitavoj zemlji, a na ulice korejskih gradova izašle su vojne jedinice, zabranjene su političke aktivnosti, zatvorena su sveučilišta i dodatno su sužene slobode govora i medija.
Vidjevši da im se sprema još jedna vojna diktatura, studenti iz Gwangju podržani od strane građanstva započeli su Demokratski pokret Gwangjua, a što se nikako nije svidjelo Chunu koji je na studente i građane poslao helikoptere, tenkove i vojsku koji su u dva dana ugušili ovaj pokret. Sve to bilo je uz političku podršku Jimmya Cartera i logističku podršku američke vojske koja ima vojne baze u Južnoj Koreji. Službene brojke poginulih u ovim prosvjedima nisu nikada utvrđene, ali pretpostavka je da je između 1000 i 2000 ljudi izgubilo svoje živote.
Istočni Timor
Indonezija ne bi tako učinkovito provodila svoj užasan genocid u Istočnom Timoru, toj nekadašnjoj portugalskoj koloniji, da nije imala vojnu, financijsku i diplomatsku podršku Jimmya Cartera. Naoružani s 90% američke opreme indonezijske snage radile su na pripojenju Istočnog Timora indoneziji kroz otmice, odmazde, genocidne pokolje, izgladnjivanja, zatvaranje u logore i masovna silovanja. Broj mrtvih u Istočnom Timoru procijenjuje se između 60.000 i 308.000.
Angola
Marksistička stranka, Narodni pokret za oslobođenje Angole (MPLA) 1975. izborila je rat za neovisnost od Portugala, no ta pobjeda nije se baš svidjela aparthejdskom režimu u Južnoj Africi koja je uz podršku administracije Jimmya Cartera odlučila vojno intervenirati s vojskom, mornaricom i zračnim snagama protiv nove vlasti u Angoli. SAD i druge zapadne zemlje su Južnu Afriku snabdjele s oružjem, a CIA je financirala i obučavala plaćenike. Tada je Kuba odlučila intervenirati i poslala je svoju vojsku da pomogne Angoli, pa su zajedničkim snagama izgurali Južnu Afriku s teritorija Angole.
Južna Afrika tada se okrenula novoj taktici, pa su zajedno s SAD-om i Kinom počeli financirati Nacionalni savez za potpunu neovisnost Angole (UNITA) koji se do 1975. borio zajedno s MPLA, a što je onda Angolu bacilo u strašan građanski rat koji je potrajao do 2002. kad je završio smrću vođe UNITA Jonasa Savimbia.
Salvador
19. veljače 1980. nadbiskup Oscar Romero, omiljen među stanovnicima Salvadora zbog njegove teologije oslobođenja, poslao je pismo Jimmyu Carteru.
"Posljednjih nekoliko dana u nacionalnom su se tisku pojavile vijesti koje me jako zabrinjavaju: prema izvješćima vaša vlada proučava mogućnost ekonomske i vojne potpore i pomoći sadašnjoj vladi hunte. Budući da ste kršćanin i da ste pokazali da želite braniti ljudska prava, usuđujem se iznijeti vam svoje pastoralno stajalište o ovoj vijesti i uputiti zahtjev.
Jako sam zabrinut viješću da vlada Sjedinjenih Država proučava oblik poticanja naoružavanja Salvadora slanjem vojnih timova i savjetnika da 'obučavaju tri salvadorska bataljuna u logistici, komunikacijama i obavještajnim poslovima.' Ako je ova informacija točna, doprinos Vaše vlade umjesto promicanja veće pravde i mira u Salvadoru bez sumnje će pooštriti nepravdu i represiju protiv organizacija naroda koje su se opetovano borile da izbore za poštivanje svojih osnovnih ljudskih prava."
Pismo nadbiskupa Romera ostalo je bez Carterovog odgovora. Nadbiskupa je nedugo zatim ustrijelio jedan ubojica odreda smrti dok je Romero služio misu i to baš u trenutku podizanja hostije. Na nadbiskupovom sprovodu snejperisti su otvorili vatru na okupljene ožalošćene, ubivši najmanje 30 ljudi.
Carter je na sve to odgovorio slanjem 5 milijuna dolara pomoći hunti. Iskoristili su to da eskaliraju svoju krvavu protupobunjeničku kampanju. Potaknut američkim novcem i oružjem, građanski rat u Salvadoru trajat će još 12 godina, a uzet će oko 70.000 života.
Vijetnam
Jimmy Carter je u jednoj od prvih press konferencija nakon stupanja na vlast izjavio kako SAD nema nikakvih obaveza prema Vijetnamu nakon rata, jer je "uništenje bilo obostrano". S obzirom da ni jedan američki grad nije bio bombardiran, spaljen napalmom ili potrovan narančanstim agensom, nije baš jasno kako je to "uništenje bilo obostrano"?
Carter je nastavio napadati socijalističku vladu u Hanoju, blokirajući sve njihove napore da dobiju američke reparacije, kao i pomoć od međunarodnih institucija poput IMF-a i Svjetske banke.
Nakon što je Vijetnam intervenirao u Kambodži i potjerao koljački režim Pol Pota i Crvenih Kmera, Jimmy Carter je i dalje Pota i Kmere priznavao kao legitimnu vlast.
Kako bi dodatno napakostio Vijetnamu, Carter je podržao kraću vojnu intervenciju Kine na Vijetnam koja je financijski uništila Vijetnam.
Nikaragva
Iako je za većinu zla koje se dogodilo u Nikaragvi odgovoran Ronald Reagan i njegova afera Iran-Contra u kojoj se doznalo da Amerikanci preko Izraela prodaju oružje Iranu kako bi ga pouprli u ratu s Irakom, a onda novac od prodaje oružja šalju Kontrašima u Nikaragvi, ipak se treba sjetiti gdje je sve počelo.
Kad su Sandinisti potjerali diktatora Somozu i preuzeli vlast, Jimmy Carter je ovlastio CIA-u da započne s obučavanjem i financiranjem pobunjenika u Nikaragvi, budućih Kontraša.
Afganistan
Jimmy Carter jako je žestoko, "jasterbovski" i militaristički reagirao na intervenciju Sovjeta u Afganistanu kad su ovi s vlasti maknuli krvožednog Hafizullaha Amina s reformatorom Babrakom Karmalom.
Prvo je Carter bojkotirao Olimpijske igre u Moskvi, zatim povećao vojni budžet za 1980., a poslao je i svojeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Zbigniewa Brzezinskog na granicu Afganistana i Pakistana gdje je islamistima i mudžahedinima koji su se tamo okupljali poručio da će poraziti Karmalovu vladu jer je "bog na vašoj strani".
Malo je reći koliko je ovo bio dalekosežan pucanj u vlastitu nogu, jer tamo, tada i iz toga nastali su Al-Kaida i talibani.
Zasluženi Nobel, ali s mrljom
"Carter je bio jedinstven slučaj među američkim predsjednicima otkako je napustio dužnost u svojoj predanosti miru i pravdi, posebno u podršci palestinskim pravima, pomaganju u postizanju nuklearnog sporazuma sa Sjevernom Korejom, te uključivanju ideja ljudskih prava u vanjskopolitička razmatranja na mjestima poput Argentine tijekom Prljavog rata.
U usporedbi s mnogim drugim dobitnicima (Henry Kissinger, Menahem Begin, Barrack Obama) njegova Nobelova nagrada za mir 2002. bila je zaslužena.
Jimmy Carter je, uz neke razlike, samo djelovao unutar, održavao i jačao američku hegemoniju i imperijalizam, te globalnu nestabilnost, tijekom sveg mandata. Njegovo predsjedništvo velika je studija o strukturnim imperativima američke vlade i liberalizmu, te kako su čak i ljudi dobrog srca ratni zločinci kada vode državne poslove", smatra profesor Robert Buzzanco s sveučilišta Houston.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
Meteorolog Brzoja najavioStiže velika promjena vremena! "Noćas ćemo imati -10 stupnjeva, a onda... I da, Zemlja se nalazi u perihelu"
-
Predsjednički izbori 2024.Anušić odbio ići protiv Milanovića? "Ja sam rekao - ako Predsjedništvo stranke odluči..."
-
UžasPotresna objava šokirala mnoge: "Zvali su da je prije tri dana pojeo otrov i da mokri krv. Umro je"
