Hugo Chavez, osebujni političar koji je Venezuelom vladao od 1999. godine, preminuo je u utorakk u Caracasu. U javnosti je posljednji put viđen sredinom veljače, na fotografijama nakon jednog od operativnih zahvata na Kubi. Posljednje videosnimke Chaveza objavljene su početkom prosinca prošle godine, neposredno nakon što je stigao na Kubu radi liječenja.
Pročitajte i ovo
Dva mjeseca ranije, na izborima je osvojio četvrti uzastopni predsjednički mandat, no zbog narušenog zdravlja nije bio u stanju položiti zakletvu. Unatoč protivljenju oporbe, koja je tražila da predsjedničke ovlasti odmah budu prenesene na šefa parlamenta te da se, u skladu s ustavom, unutar 30 dana raspišu novi izbori, Vrhovni je sud u Venezueli odlučio da Chaveza na funkciji privremeno može mijenjati njegov odani sljedbenik i čovjek koji je svijet jučer obavijestio o njegovoj smrti - potpredsjednik Nicolas Maduro.
Smrću predsjednika nastupio je spomenuti 30-dnevni rok, no zanimljivo je da vlast u tom periodu ipak neće, kako se čini, prijeći u ruke šefa parlamenta, nego ostaje u Madurovim rukama.
>> Tuga na ulicama: Umro je Hugo Chavez! Politički vrh napada Ameriku: Otrovali su ga!
>> Amerika: Chavez je bio tiranin; Čelnici Latinske Amerike: Svijet je izgubio velikog vođu!
U razgovoru za Dnevnik.hr, potpredsjednik Međunarodne krizne grupe i stručnjak za Latinsku Ameriku Mark Schneider govori o razvoju situacije u sljedećim tjednima i mjesecima.
Uloga vojske ključna
'Maduro je određen kao njegov nasljednik i on će gotovo sigurno biti kandidat Chavezova pokreta. Protukandidat će mu vjerojatno biti Henrique Capriles, koji je od Chaveza izgubio prije nekoliko mjeseci, ali je u prosincu pobijedio na izborima za guvernera jedne pokrajine. (...) Veliko je pitanje kako bi u slučaju pobjede oporbenog kandidata reagirala vojska', upozorava Schneider.
Što god tko mislio o Chavezu, neporeciva je činjenica da je u Venezueli napravio velike promjene. S time se slaže i Mark Schneider.
Iz temelja je promijenio Venezuelu
'On je iz temelja promijenio političku scenu u svojoj državi, pobijedivši tradicionalne stranke u četiri navrata. Stvorio je koaliciju protuamerički nastrojenih država i snažno je kritizirao razne međudržavne organizacije na američkom kontinentu. Surađivao je s Kolumbijom kako bi onemogućio djelovanje pobunjenika organiziranih u gerilsku skupinu FARC te je podupirao mirovne pregovore.'
'Kada je riječ o socijalnoj politici, pokrenuo je programe usmjerene prema najsiromašnijima, posebice onima u gradskim središtima koje su prijašnje vlasti ignorirale.', opisao je Schneider Chavezovu političku ostavštinu istovremeno upozoravajući da je veliko pitanje u kojoj mjeri 'čavisti' mogu nastaviti istim putem bez njega.
Istovremeno, Schneider ističe i negativne strane Chavezove vladavine. 'Nažalost, pokazao je jedan prijezir spram demokratskog principa podjele vlasti [na izvršnu, zakonodavnu i sudbenu], a to se posebice odrazilo na neovisnost pravosuđa. Mnogi od njegovih programa, tzv. misija, provođeni su izvaninstitucionalno. Još jedan zaštitni znak njegove vladavine je porast kriminala i nasilja: Caracas je danas jedan od najopasnijih gradova na svijetu, sa stopama ubojstava većima i od onih u susjednoj Kolumbiji. S ekonomske strane, Venezuela ima jednu od najvećih stopa inflacije u regiji, a ozbiljan je problem i monetarna politika - na crnom je tržištu američki dolar do četiri puta skuplji od službenog tečaja.'
Najviše crnog zlata na svijetu, ali premalo kapaciteta za proizvodnju
Temelj venezuelanskog gospodarstva je naftna industrija, koja je oduvijek bila u državnom vlasništvu, ali je tek s dolaskom Chaveza postala i prilično snažan politički instrument. Prema posljednjim dostupnim podacima OPEC-a, Venezuela ima gotovo četvrtinu zaliha svjetske nafte, više čak i od Saudijske Arabije.
Premda je dosta novca od prodaje crnog zlata otišlo na socijalne programe koji su najsiromašniji sloj uspjeli donekle podići iz pepela, nacionalna kompanija PDVSA često ima problema s ostvarivanjem proizvodnih ciljeva, što zbog politike, što zbog slabih proizvodnih kapaciteta, koji su dodatno umanjeni prošlogodišnjim velikim požarom u Paraguani, drugom najvećem svjetskom kompleksu rafinerija.
Dok je nafta u Venezueli oduvijek najvećim dijelom bila pod državnom kontrolom, mnogi drugi sektori nisu, sve dok Chavez prije 5-6 godina nije krenuo s postupnom politikom nacionalizacije pa su, primjerice, pod državu potpale industrija cementa i čelika. Mark Schneider vjeruje da će neki budući predsjednik Venezuele takvu politiku vjerojatno promijeniti. 'Tko god postane predsjednik, morat će se suočiti s inflacijom, posebno ako dođe do pada cijene nafte.'
Nitko od nasljednika nije kao on
Tko god ga naslijedio na vlasti, svakako će morati voditi računa o činjenici da je Chavez bio čovjek koji je u proteklih 15-ak godina iz temelja promijenio Venezuelu te politički prodrmao dobar dio Latinske Amerike, simbolizirajući čitav val novih ljevičarskih vođa koji su zavladali nizom država regije. 'Čak i ako njegova stranka zadrži vlast, nitko od njegovih trenutno poznatih nasljednika ne zna s medijima poput njega. Nitko ne posjeduje karizmu koja bi mu osigurala da poput Chaveza bude primijećen i prepoznat diljem svijeta', zaključuje Schneider, s kojim smo razgovarali prije smrti predsjednika Venezuele.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
