Ovo se nije dogodilo od '70-ih: Nije samo nafta problem, zatvaranje važnog prolaza ima dalekosežne posljedice, a stvara i "savršenu oluju"

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, strateškog morskog prolaza kojim u normalnim okolnostima prolazi oko petine svjetske opskrbe naftom i ukapljenim prirodnim plinom, pokrenulo je domino-efekt ekonomskih posljedica kakav svijet nije vidio od naftnih kriza 1970-ih.

tri vijesti o kojima se priča Velika istraga Otkriveno odakle stižu dojave o bombama: "Njihov je cilj posijati paniku" Zabranjeno Ove predmete nikad ne smijete imati u automobilu: Prijeti vam visoka kazna ako vas policija uhvati 1:22 5 Poziv Domagoja Mikića Nakon priče Poziva aktivirali se nadležni! Započela akcija rušenja ilegalnog carstva: "Spominje se čak 700 takvih objekata"

Kriza koja se razvija od napada SAD-a i Izraela na Iran 28. veljače nije samo energetski poremećaj već prijeti i stabilnosti globalnih lanaca opskrbe hranom, avijacije, farmaceutske industrije i temeljnih sirovina na kojima počiva moderno gospodarstvo.

Šef Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol opisao je situaciju kao "najveći globalni izazov energetske sigurnosti u povijesti".

Cijene barela sirove nafte premašile su 100 dolara po barelu početkom ožujka, a vrhunac su dostigle na 126 dolara po barelu, što je bio najveći mjesečni rast cijena nafte u povijesti.

Kratkotrajna stabilizacija nastupila je 17. travnja, kada je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragči objavio otvaranje tjesnaca za komercijalne brodove tijekom primirja između Izraela i Hezbolaha. Cijene nafte tada su pale više od deset postotnih bodova, na ispod 90 dolara po barelu.

Međutim, euforija je bila kratkotrajna. Iran je već sljedeći dan, u subotu, ponovo nametnuo ograničenja plovidbe jer su Amerikanci odbili ukinuti blokadu iranskih luka. Cijene sirove nafte tada su ponovo porasle na više od 105 dolara po barelu.

Zrakoplovna industrija

Najvidljivije posljedice za europske putnike osjeća zrakoplovna industrija. Cijena kerozina u pojedinim tržištima više se nego udvostručila od početka rata.

Šef Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol upozorio je da Europa ima samo šest tjedana zaliha avionskog goriva prije nego što bi nestašice počele uzrokovati otkazivanja letova, a u kolovozu, kada je potražnja za kerozinom oko 40 posto veća nego u ožujku, izazov bi mogao biti još veći.

Lufthansa je otkazala je 20.000 letova u cilju smanjenja troškova goriva, pri čemu ciljaju na "nerentabilne kratko linijske letove" do listopada.

Njezina podružnica CityLine zatvorena je 16. travnja 2026. zbog udvostručenih troškova kerozina u odnosu na predratno razdoblje.

KLM je otkazao 160 unutareuropskih letova, skandinavski SAS otkazao je tisuću letova u travnju, a Air Canada reducira četiri dnevna leta na relaciji Toronto – New York.

Cathay Pacific ukinuo je oko dva posto putničkih letova, Vietnam Airlines najavio je potencijalno smanjenje do 18 posto međunarodnih i 26 posto domaćih ruta.

Europska unija odgovorila je hitnim mjerama u sklopu plana AccelerateEU, koji uključuje pomoć za goriva i pojačanu koordinaciju između država članica, a ACI Europe potvrdio je da zasad nijedan europski aerodrom ne bilježi neposrednu nestašicu.

Prehrambeni sustav

Dublje i potencijalno trajnije posljedice krize tiču se globalnog prehrambenog sustava.

Otprilike trećina svjetske pomorske trgovine gnojivima prolazila je Hormuškim tjesnacem prije rata, a budući da fertilizatori imaju manju vrijednost od nafte, puno se manje resursa troši na osiguravanje njihovog prolaza kroz ratnu zonu.

Prirodni plin, koji određuje između 70 i 90 posto troškova proizvodnje dušičnih gnojiva, bilježi pad proizvodnje od 20 posto zbog rata, uz rast cijena i do 70 posto.

Rusija je obustavila izvoz amonijevs nitrata, a Kina, najveći svjetski proizvođač fosfata, blokirala je njegov izvoz, čime je s tržišta povučeno 25 posto globalne opskrbe.

Cijene dušičnih i fosfatnih gnojiva porasle su između 20 i 40 posto u proteklim tjednima.

Posljedice nisu apstraktne: Svjetski program za hranu UN-a predviđa da bi do kraja 2026. još 45 milijuna ljudi moglo zapasti u akutnu nesigurnost opskrbe hranom ako sukob potraje do sredine godine, uz već postojećih 300 milijuna koji pate od gladi.

Urodi žitarica u Indiji i Brazilu u 2026. očekuju se ispod uobičajenih razina, a istočnoafrički poljoprivrednici koji su se već borili s dostupnošću gnojiva suočit će se s još manjim količinama.

Adam Hanieh, direktor SOAS instituta za Bliski istok Sveučilišta u Londonu, opisao je situaciju kao "savršenu oluju" u kojoj se kriza opskrbe gnojivima preklapa s klimatskim i dužničkim krizama u velikom dijelu globalnog juga.

FAO je upozorila da bi prolongirana kriza u tjesnacu mogla dovesti do globalne prehrambene katastrofe, navodeći Indiju, Bangladeš, Sri Lanku, Somaliju, Sudan, Tanzaniju, Keniju i Egipat kao zemlje s najvećim rizikom.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, koji je imenovao posebnog izaslanika za koordinaciju odgovora, naglasio je da "produljeno zatvaranje tjesnaca guši kretanje nafte, plina i gnojiva u kritičnom trenutku globalne sezone sjetve."

Čak i kada bi se tjesnac odmah otvorio, ponovno pokretanje proizvodnje i transporta gnojiva trajalo bi tjednima, vrijeme koje poljoprivrednici sjeverne polutke jednostavno nemaju, s obzirom na to da ključno vrijeme primjene gnojiva u SAD-u pada između sredine travnja i ranog lipnja.

Sredinom ožujka američka opskrba gnojivima bila je na razini od oko 75 posto normalnih količina, baš u trenutku kada farmeri Corn Belta počinju pripremati tlo za proljetnu sjetvu.

Posljedice se mjere u sezonama

Izvan energetskog i prehrambenog sektora, kriza zahvaća i specifične industrijske lance vrijednosti. Japan se suočava s mogućim nestašicama medicinskih potrošnih materijala – od sterilnih rukavica do farmaceutskih komponenti.

Britanska vlada, u međuvremenu, razvija krizne planove zbog potencijalnih nestašica industrijskog ugljičnog dioksida, koji se koristi u klaonicama, pakiranju svježeg mesa i hlađenju krvnih zaliha, organa i cjepiva.

Prozor za diplomatsko rješenje ostaje otvoren – ali ne i širok.

Hormuška kriza, u svojoj sadašnjoj fazi, razotkriva strukturnu ranjivost globalizirane ekonomije.

Tjesnac širok 34 kilometra na najužem dijelu, između Irana i Omana, nije samo energetski koridor – on je arterija kroz koju teče značajan dio suvremene agrarne i industrijske produkcije.

Kada se ta arterija zatvori, posljedice se ne mjere tjednima. Mjere se sezonama sjetve i žetve, poljima gladnih i krizama stabilnosti u državama koje si politički ne mogu priuštiti skupu hranu.