U SAD-u se rodila beba stara 30 godina i 9 mjeseci: "Nismo mislili obarati nikakve rekorde"

Dječak rođen tijekom vikenda drži novi rekord za "najstariju bebu" na svijetu. Thaddeus Daniel Pierce, koji je stigao 26. srpnja, razvio se iz embrija koji je bio uskladišten prije 30 godina.

tri vijesti o kojima se priča "OBJAŠNJENJE" I "ISPRIKA" VIDEO Oglasio se muškarac koji je gazio ruže za ubijene žene Poziv Domagoja Mikića Ova pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..." napad duž granice Počeo novi rat: Izvedeni zračni udari, propao mirovni sporazum

"Imali smo težak porod, ali sada smo oboje dobro", kaže Lindsey Pierce, dječakova majka. "On je tako miran. U strahopoštovanju smo što imamo ovu dragocjenu bebu!"

Lindsey i njezin suprug, Tim Pierce, koji žive u Londonu u saveznoj državi Ohio, "posvojili" su embrij od žene koja ga je stvorila 1994. godine. Kaže da njezina obitelj i crkvena zajednica misle da je "to kao nešto iz znanstvenofantastičnog filma".

"Beba ima 30-godišnju sestru“, dodaje. Tim je bio dijete kada su embriji prvi put stvoreni. 

"Bilo je prilično nadrealno“, kaže Linda Archerd (62), koja je donirala embrij. "Teško je uopće povjerovati.“

Tri male nade

Priča počinje početkom 1990-ih. Archerd je šest godina pokušavala i nije uspjela zatrudnjeti. Ona i njezin suprug odlučili su isprobati umjetnu oplodnju (IVF), prilično novu tehnologiju u to vrijeme. "Ljudi nisu bili upoznati s tim“, kaže Archerd. "Mnogi su ljudi pitali, što radiš?"

Ipak su to učinili i u svibnju 1994. uspjeli su stvoriti četiri embrija. Jedan od njih je prenesen u Lindinu maternicu. Rezultat je bila zdrava djevojčica. "Bila sam tako blagoslovljena što sam imala bebu“, kaže Archerd. Preostala tri embrija su krioprezervirana i pohranjena u spremniku.

To je bilo prije 31 godine. Zdrava djevojčica sada je 30-godišnja žena koja ima svoju 10-godišnju kćer. Ali ostala tri embrija ostala su zamrznuta u vremenu.

Archerd je izvorno planirala sama upotrijebiti embrije. "Oduvijek sam očajnički željela još jednu bebu“, kaže. "Zvala sam ih svoje tri male nade.“ Njezin tadašnji suprug osjećao se drugačije, kaže. Archerd se kasnije razvela od njega, ali ona je dobila skrbništvo nad embrijima i čuvala ih, još uvijek se nadajući da će ih jednog dana upotrijebiti, možda s drugim partnerom.

To je značilo plaćanje godišnjih naknada za skladištenje, koje su se s vremenom povećavale i na kraju Archerda koštale oko tisuću dolara godišnje, kaže ona. Za nju se isplatilo. "Uvijek sam mislila da je to ispravna stvar“, kaže.

Stvari su se promijenile kada je počela prolaziti kroz menopauzu, kaže. Razmotrila je svoje mogućnosti . Nije htjela odbaciti embrije niti ih donirati za istraživanje. I nije ih htjela anonimno donirati drugoj obitelji. Htjela je upoznati roditelje i sve bebe koje će iz njih nastati. "To je moj DNK; došao je od mene... i to je brat/sestra moje kćeri“, kaže.

Tada je saznala za "posvojenje embrija". To je vrsta doniranja embrija u kojoj i donori i primatelji imaju pravo odlučiti kome će "postaviti" svoje embrije ili od koga će ih "posvojiti". Nadziru ga agencije, obično izričito vjerske, koje vjeruju da je embrij moralno ekvivalentan rođenom čovjeku. Archerd je kršćanka.

U SAD-u postoji nekoliko agencija koje nude ove usluge posvajanja, ali ne prihvaćaju sve embrije koji su pohranjeni jako dugo. To je dijelom zato što su ti embriji bili zamrznuti i pohranjeni na nepoznate, staromodne načine, a dijelom zato što se smatra da stari embriji imaju manje šanse preživjeti odmrzavanje i prijenos kako bi se uspješno razvili u bebu.

"Toliko mjesta nije htjelo ni uzeti moje podatke", kaže Archerd. Tada je naišla na program Pahuljice koji vodi agencija Nightlight Christian Adoptions. Agencija je bila spremna prihvatiti njezine embrije, ali im je bila potrebna Archerdina medicinska dokumentacija iz vremena kada su embriji stvoreni, kao i laboratorijski podaci o embrijima.

Stoga je Archerd nazvala liječnika za plodnost koji ju je liječio desetljećima prije. "Još uvijek sam napamet pamtila njegov telefonski broj", kaže. Taj liječnik, sada u sedamdesetima, još uvijek radi u klinici u Oregonu. Iskopao je Archerdine kartone iz svog podruma, kaže. "Neki od njih bili su pisani rukom", dodaje. Njezini embriji ušli su u Nightlightov "bazen za podudaranje" 2022. godine.

Sklapanje podudaranja

"Naš proces spajanja doista je vođen preferencijama obitelji koja nas smješta u obitelj“, kaže Beth Button, izvršna direktorica programa Pahuljice. Archerdina je preferencija bila za bračni bijelac, kršćanski par koji živi u SAD-u. "Nisam htjela da odu iz zemlje", kaže Archerd. "A biti kršćanin mi je vrlo važno, jer to i jesam."

Trebalo je vremena da se pronađe odgovarajući embrij. Većina "posvojitelja“ koji su se prijavili za program Pahuljice već su bili registrirani u klinikama za plodnost koje ne bi prihvatile embrije, kaže Button. "Rekla bih da preko 90% klinika u SAD-u ne bi prihvatilo ove embrije", kaže ona.

Archerdini embriji dodijeljeni su agencijskom programu Otvorena srca za embrije koje je "teško smjestiti", zajedno s onima koji su dugo bili uskladišteni ili se iz nekog drugog razloga smatra da je manje vjerojatno da će rezultirati zdravim porodom.

Lindsey i Tim Pierce također su se prijavili za program Otvorena srca. Par, u dobi od 35 i 34 godine, pokušavao je dobiti dijete sedam godina i posjetio je više liječnika. Lindsey je istraživala posvajanje djece kada je naišla na program Pahuljice.

Kad je par razmatrao kriterije za embrije koje bi mogli primiti, odlučili su da će biti otvoreni za sve. "Označili smo sve i svašta", kaže Tim. Tako su na kraju upareni s Archerdinim embrijima. "Mislili smo da je to ludo", kaže Lindsey. "Nismo znali da su embrije zamrzavali prije toliko vremena."

Lindsey i Tim su se registrirali u Rejoice Fertility, klinici za IVF u Knoxvilleu, Tennessee, koju vodi John Gordon, reproduktivni endokrinolog koji se ponosi svojim naporima da smanji broj embrija u skladištu. Ogroman broj embrija ostavljenih u spremnicima za skladištenje mu je pritiskao savjest, kaže, pa je prije otprilike šest godina osnovao Rejoice Fertility s ciljem da stvari radi drugačije.

"Sada smo ovdje, u kopči biblijskog pojasa", kaže Gordon, koji je reformirani prezbiterijanac. "Promijenio sam svoj način rada." IVF tretmani koji se provode u klinici osmišljeni su kako bi se stvorilo što manje viška embrija. Klinika surađuje s više agencija za posvajanje embrija i prihvatit će bilo koji embrij, bez obzira na to koliko je dugo bio u skladištu, piše MIT Technology Review.

Upravo je u njegovoj klinici liječen roditelj koji je prethodno držao rekord za najdulje pohranjeni embrij - 2022. godine Rachel i Philip Ridgeway dobili su blizance iz embrija stvorenih više od 30 godina ranije . "Oni su tako divan par", kaže Gordon. Kad smo razgovarali, planirao je upoznati obitelj na doručku. Blizanci "rastu kao korov", kaže uz smijeh.

"Imamo određena vodeća načela, a ona proizlaze iz naše vjere", kaže Gordon, iako dodaje da se susreće s pacijentima koji imaju alternativne stavove. Jedno od tih načela jest da "svaki embrij zaslužuje priliku za život i da je jedini embrij koji ne može rezultirati zdravom bebom onaj embrij kojem nije dana prilika da se prenese u pacijenta."

Zato će njegov tim nastojati prenijeti svaki embrij koji prime, bez obzira na dob ili uvjete. To može biti izazovno, posebno kada su embriji zamrznuti ili pohranjeni na neobične ili zastarjele načine. "Zastrašujuće je za ljude koji ne znaju kako to učiniti", kaže Sarah Atkinson, nadzornica laboratorija i glavna embriologinja u Rejoice Fertilityju. "Ne želite ubiti nečije embrije ako ne znate što radite."

Nezgrapno i eksplozivno

U ranim danima IVF-a, embriji namijenjeni pohrani sporo su se zamrzavali. Ova tehnika uključuje postupno snižavanje temperature embrija. No, budući da sporo zamrzavanje može uzrokovati stvaranje štetnih kristala leda, klinike su u 2000-ima prešle na tehniku ​​zvanu vitrifikacija, u kojoj se embriji stavljaju u tanke plastične cijevi zvane slamke i spuštaju u spremnike tekućeg dušika. To brzo zamrzava embrije i pretvara ih u stanje slično staklu.

Embriji se kasnije mogu odmrznuti vađenjem iz spremnika i brzim - unutar dvije sekunde - uranjanjem u topli "medij za odmrzavanje", kaže Atkinson. Odmrzavanje sporo smrznutih embrija je složenije. A točna metoda odmrzavanja varira, ovisno o tome kako su embriji konzervirani i u čemu su pohranjeni. Neke uređaje potrebno je otvoriti dok su unutar spremnika, što može uključivati korištenje pinceta, noževa s dijamantnim oštricama i drugih alata u tekućem dušiku, kaže Atkinson.

Nedavno je dobila zadatak da izvadi embrije koji su bili pohranjeni u staklenoj bočici. Bočica je bila izrađena od puhanog stakla i toplinski zatvorena s embrijem unutra. Atkinson je morala upotrijebiti svoj dijamantni nož kako bi otvorila pečat unutar spremnika s dušikom. Bio je to mukotrpan posao, a kada je uređaj pukao, mali komadić stakla izletio je i udario Atkinson u lice. "Udarila me u obraz, porezala me, krv mi je tekla niz lice i pomislila sam: 'Oh, sranje!'", kaže. Srećom, imala je zaštitne naočale. I embriji su preživjeli, dodaje.

Atkinson u svom uredu ima mapu s bilješkama koje je godinama prikupljala na raznim uređajima. Prelistava je tijekom videopoziva i pokazuje na bilješke koje je napravila o staklenoj bočici. "Moglo bi eksplodirati; nosite vizir za lice i zaštitu za oči", čita. Nekoliko stranica kasnije pokazuje na još jedan uređaj za pohranu embrija. "Ovaj morate odmrznuti među prstima", kaže mi. „Ne sviđa mi se.“

Rekordni embriji bili su sporo zamrznuti i pohranjeni u plastičnoj bočici, kaže Atkinson. Njihovo odmrzavanje bio je mukotrpan proces. Ali sva tri embrija su preživjela.

Pierceovi su morali putovati od svog doma u Ohiju do klinike u Tennesseeju pet puta tijekom dva tjedna. "Bilo je to kao pet sati vožnje", kaže Lindsey. Jedan od tri embrija prestao je rasti. Druga dva su prenesena u Lindseyinu maternicu 14. studenog, kaže. A jedan se razvio u fetus.

Sada kada je beba stigla, Archerd jedva čeka da ga upozna. "Prvo što sam primijetila kada mi je Lindsey poslala svoje slike je koliko sliči mojoj kćeri kad je bila beba", kaže. "Izvadila sam svoju knjigu o bebama i usporedila ih jednu pored druge, i nema sumnje da su braća i sestre."

Još nema planove upoznati bebu, ali to bi bio "ostvarenje sna", kaže. "Voljela bih da ne žive tako daleko od mene... On je savršen!"

"Nismo u to ušli misleći da ćemo oboriti ikakve rekorde", kaže Lindsey. "Samo smo htjeli imati dijete."