Napadi na strateška plinska postrojenja posljednjih dana predstavljaju novu fazu eskalacije sukoba na Bliskom istoku, s potencijalno dugotrajnim posljedicama za svjetsko gospodarstvo.
Po prvi put u ovom sukobu na meti su se našla postrojenja koja izravno služe proizvodnji fosilne energije, a ne samo šira naftna i plinska infrastruktura.
Iranski napad dronom u utorak zaustavio je proizvodnju na plinskom polju Shah u Abu Dhabiju, koje pokriva oko petine ukupne opskrbe plinom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te proizvodi oko pet posto svjetskog granuliranog sumpora ključnog za proizvodnju gnojiva.
Već sljedeći dan pogođen je iranski pogon na plinskom polju Južni Pars, najvećem na svijetu, koje Iran dijeli s Katarom.
To polje ima presudnu ulogu u iranskom energetskom sustavu, posebno s obzirom na česte probleme s opskrbom električnom energijom u toj zemlji, piše The Guardian.
Napad je dodatno zaoštrio retoriku iz Teherana, koji je zaprijetio odmazdom usmjerenom na energetsku infrastrukturu u regiji. Prema navodima izraelskih medija, iza napada stoji Izrael uz prešutnu potporu Sjedinjenih Država, no službene potvrde zasad nema. Važno je i da su se Washington i Tel Aviv do sada suzdržavali od napada na ovakve ciljeve kako bi izbjegli lančanu reakciju i moguće iranske udare na energetske objekte susjednih zemalja.
Zašto je ovo važan trenutak?
Napadi upućuju na produbljivanje sukoba i povećavaju rizik od dugotrajnijih poremećaja na globalnom energetskom tržištu. Iako bi u slučaju smirivanja sukoba opskrbni lanci mogli biti obnovljeni relativno brzo, ozbiljnija oštećenja proizvodnih kapaciteta mogla bi se osjećati godinama.
Analitičar Saul Kavonic upozorio je za Financial Times da bi gubitak nekoliko milijuna barela proizvodnje imao snažan učinak jer se zalihe ne bi mogle brzo nadoknaditi ni nakon završetka sukoba. Posebno bi kritičan bio udar na postrojenja za ukapljeni prirodni plin, čiji bi oporavak mogao potrajati godinama.
Već sada tržišta reagiraju – cijene nafte su porasle, a politički pritisak raste i u SAD-u, gdje ponovno rastu cijene goriva.
Prijetnja cijeloj regiji
Iran je nakon napada poručio da su energetski objekti u Saudijskoj Arabiji, UAE-u i Kataru postali “legitimne mete” te pozvao na njihovu evakuaciju. Ubrzo nakon toga u Rijadu su zabilježene eksplozije.
Katar je odgovornost za napad pripisao Izraelu, ocijenivši potez “opasnom i neodgovornom” eskalacijom koja ugrožava globalnu energetsku sigurnost. Sličnu zabrinutost izrazili su i Ujedinjeni Arapski Emirati, upozorivši na prijetnju stabilnosti regije i opskrbi energijom na svjetskoj razini.
Iskustva iz ranijih sukoba pokazuju koliko je obnova takve infrastrukture složena. Nakon invazije na Irak 2003. trebalo je više od dvije godine da se proizvodnja vrati na razine prije rata. Slični izazovi vidljivi su i u Ukrajini, gdje su napadi na energetsku mrežu razotkrili koliko su popravci zahtjevni i dugotrajni.
Diplomatska težina energije
U državama Zaljeva energija ima daleko širu ulogu od same ekonomske. Ona je temelj društvenog modela, ključna za životni standard građana i važan alat za privlačenje strane radne snage.
Istodobno, energetski interesi oblikuju i političke odnose u regiji. Djelomično smirivanje odnosa između Irana i Saudijske Arabije posljednjih godina bilo je motivirano upravo ekonomskim razlozima. Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman nastoji smanjiti troškove regionalnih napetosti, dok Iran traži izlaz iz pritiska međunarodnih sankcija.
Katar, koji s Iranom dijeli plinsko polje Južni Pars, posebno je osjetljiv na razvoj situacije. To je nalazište godinama služilo kao rijedak primjer suradnje između Dohe i Teherana, ali i kao važan stabilizirajući faktor u širem regionalnom kontekstu.
