Najveći misteriji upravo su oni o interakciji boja i ljudi. Od onih koji boje mogu čuti do onih koji boje vide kao emocije drugih, pročitajte sve o deset nevjerojatnih činjenica o bojama i više ih nikada nećete jednako doživljavati.
10. Crvenu boju koristili su različiti hominidi
Pročitajte i ovo
Crvena je prva boja koju su ljudi koristili. Popularnost crvene boje datira iz pretpovijesnog vremena, ali možda nije povezana s vibrantnom nijansom, već s drugom bojom. Žarka crvena bila je bonus, a ono što ju je učinilo tako lako dostupnom bio je oker, mješavina oksida željeza i raznih vrsta gline.
Upravo je taj prirodni pigment lako pronaći i koristiti. Nikad ne izblijedi, ali se sjajno upija u zidove i kožu. Oni koji su prvi koristili glinu čak i nisu bili moderni ljudi. Najstariji pronalasci crteža glinom datiraju prije 285.000 godina na području na kojem je živio Homo erectus. Neandertalci su također koristili glinu, prije 250.000 godina. Jedan od najstarijih artefakata koji svjedoči o životu Homo sapiensa zapravo je školjka s ostacima gline, pigmenta, masti i ugljena, a star je 100.000 godina.
Oker se osim za slikanje koristio i u medicini, za rastjerivanje komaraca, oslikavanje grobova, za označavanje simbola na putevima itd. Ostao je u širokoj upotrebi sve do vremena renesanse.
9. Zašto su mrlje koje ostavlja voda tamne?
Iako je voda prozirna i bezbojna, kada dođe u kontakt s nekim materijalom, potamnjuje ga. Pritom mu ne mijenja doista boju, već se radi o iluziji zbog promjene valne duljine svjetlosti.
Kada zraka svjetlosti udari u objekt, on istovremeno upija i reflektira određenu količinu svjetla. Boja koju vidimo sjena je valnih duljina koje se reflektiraju.
Suhe i mokre površine drugačije reflektiraju svjetlost. Vlažnost, poput mrlje od vode ili znoja, mijenja kut pod kojim zraka svjetlosti udara u objekt te se zato mokro mjesto čini tamnijim no što zapravo jest.
8. Misterij šarenih rakovica
Kokosova rakovica s Indopacifika golemi je kopneni rak koji se primarno hrani kokosom. Bebe rakovi bijele su boje, a kad odrastu, postanu crveni ili plavi.
Ne postoji niti jedan logičan razlog ili objašnjenje zbog čega neki rakovi postanu crveni, a neki plavi. Testovi i istraživanja provedena nad stotinama rakova pokazali su da ta razlika nema nikakve veze sa spolom, lokacijom, kamuflažom, privlačenjem partnera, specifičnim ponašanjem ili nekim drugim fizičkim razlogom. Uz to, ne postoje ni jasne prednosti jedne boje nad drugom niti značajna odstupanja u postotku jednih ili drugih rakova. Obje su boje jednako zastupljene.
Znanstvenici se nadaju da će analizom DNK-a pronaći gene koji se kriju iza svake boje i povezati ih s vidom rakova kako bi ustvrdilii mogu li rakovi uopće vidjeti crvenu i plavu.
7. Misterij plave boje
Ljudsko oko može detektirati oko milijun različitih nijansi boja, no plavu je počelo registrirati iznenađujuće kasno. U 19. stoljeću istraživači su proučavajući Homerovu "Odiseju" primijetili da on ni u jednom trenutku ne spominje plavu boju. Primjerice, opisuje da je more "boje tamnog vina".
Potom su pregledali najstarije indijske, kineske, islandske, arapske i hebrejske spise te utvrdili kako ne postoji riječ za plavo. Prvi ljudi koji su koristili plavu boju bili su drevni Egipćani jer su bili jedina kultura koja je poznavala tajnu proizvodnje plave boje. Znanstvenici do danas nisu sigurni zašto je došlo do tog multikulturalnog pomanjkanja poznavanja i pisanja o plavoj boji. Pretpostavka je da ljudi jako dugo nisu mogli percipirati plavu boju.
Godine 2006. objavljena je studija o Himba plemenu u Namibiji koje nema poseban termin za plavu boju i ne razlikuje ju od zelene. Tijekom testova nisu mogli izbaciti jedan plavi kvadrat između 14 zelenih. Međutim, bili su u stanju detektirati nevjerojatno male razlike u nijansama zelene boje. Smatra se kako je plava boja bila prisutna kao što je i sada, no ljudsko ju oko nije moglo detektirati kao posebnu boju sve donedavno.
6. Otrovna zelena krv
Gušter s Nove Gvineje na prvi pogled izgleda kao i bilo koji drugi, no iznutra je gotovo potpuno zelen. Njegova krv, kosti, mišići, membrane i organi – sve je zeleno.
Krv je obično crvena zbog hemoglobina, pigmenta koji nosi kisik. No krv ovog guštera sadrži biliverdin. Kako crvena krvna zrnca umiru, tako biliverdin postaje sve izraženiji. Tako visoki udjeli biliverdina otrovni su te su ljudi razvili sistem njegove eliminacije iz organizma.
Studija iz 2018. godine pokazala je da gušteri s Nove Gvineje ne dijele rodoslovno stablo s 50 drugih guštera iz Australije, koji su svi međusobno povezani. Dokazano je da gušteri koji imaju zelenu krv stoga čine zasebnu vrstu koja je evoluirala u pet različitih vrsta, no znanstvenici još nisu utvrdili na koji se način organizam tih guštera bori s toksičnim razinama biliverdina u krvi.
5. Troxlerov efekt
Ignaz Troxler bio je švicarski liječnik te iako nije svjetski slavan njegova ostavština živi u čudnom Troxlerovu efektu. Zaintrigiran bojama i siluetama koje su lagano blijedjele dok su još uvijek bile u njegovu vidnom polju, zapisao je svoja zapažanja još 1804.
Ako gledate u sliku na kojoj se nalaze mrlje pastelnih boja, one odjednom nestanu, da bi se odmah potom vratile i ponovno bile pastelne. Zanstvenici objašnjavaju ovu pojavu time da periferni vid briše nemijenjajuće detalje jer bismo inače poludjeli.
Ljudi su izloženi (pre)velikom broju podražaja, s kojima se mozak bori tako da izblijedi sve što je nebitno. Zato ljudi zaboravljaju da cijelo vrijeme vide svoj nos te često zaborave koju su odjeću nosili.
Troxlerov efekt u suštini je odbacivanje mozgu nebitnih informacija kod kojih se ništa ne mijenja, a nisu dovoljno izražajne da ih zapamti.
4. Boje dinosaura i dalje su prisutne među nama
Jaja mnogih vrsta ptica predivnih su boja. Istraživači su nedavno otkrili da su dva pigmenta koja su za to odgovorna prisutna i u jajima malenog dinosaura oviraptora, koji iznimno podsjeća na današnje ptice.
Raznobojna kamuflaža jaja vjerojatno se razvila kada su neki dinosauri počeli svoja jaja čuvati na otvorenom, odnosno prestali su ih zakopavati u tlo. S obzirom na to da su dinosauri glavni prethodnici današnjih ptica, ptice su pigmente iz svojih jaja naslijedile od dinosaura čija su jaja znala biti posuta uzorcima, u različitim nijansama i na jednakoj dubini kao i moderna ptičja jaja.
Ova je činjenica nevjerojatna jer znači da su se šarene ljuske jajeta današnjih ptica razvile milijunima godina ranije no što su ptice uopće postojale.
3. I ljudi mijenjaju boju
Godine 2018. istraživači su dokazali da izrazi poput "zelen od zavisti" nisu bez značaja. Ovisno o emocijama, ljudska lica stvarno mogu promijeniti boju. No većinu su vremena promjene u nijansi kože toliko blage da ih ljudski mozak detektira tek podsvjesno.
Područja ljudskog lica koja mijenjaju boju nalaze se oko usta, nosa, brade i nosa. Uz pomoć kompjutorske tehnologije znanstvenici su prvi put detektirali cijelu dugu koja se kroz jedan dan pojavi na ljudskom licu. Gađenje je obojalo u plavo-žutu nijansa dio oko usta, a čelo u crveno-zelenu. Sreća je obraze obojila u crveno, dok je rub brade postao plav, a iznenađenje je bilo slično sreći, s crvenim čelom i plavom bradom.
Gledajući slike neutralnih lica na kojima su naglašene boje, gledatelji su mogli detektirati emocije koje izraz lica nije pokazao. Drugi testovi smještali su sretne boje na ljuta lica, no promatratelji su mogli instinktivno zaključiti da nešto nije u redu.
2. Hadwiger-Nelsonov problem
Neobična matematička zagonetka zvana Hadwiger-Nelsonov problem stvorena je 1950., no do danas nije riješena. Naizgled zvuči jednostavno: na beskonačnom letu postoje obojene točke povezane linijama; koliko je boja potrebno kako bi se spriječilo da se iste nijanse boja dodiruju?
Nedugo nakon što je problem stvoren, matematičari su shvatili da bi se radilo o 4 do 7 nijansi i desetljećima se broj nije mogao suziti. U 2018. mladi matematičar Aubrey de Grey dokazao je da je zapravo potrebno najmanje pet boja. Dosad su matematičari uspjeli uspješno spojiti 826 točaka a da se pet boja ne dodiruje.
1. Ljudi koji čuju boje
Oko 4 % ljudi može čuti boje. Stanje poznato kao sinestezija doista postoji. Skenovi mozga dokazali su da se područja mozga zadužena za pogled i zvuk aktiviraju istovremeno kada netko doživi taj fenomen.
Zvuk ili riječ automatski mogu u mozgu izazvati asocijaciju na određenu boju pa će ju oko i vidjeti. Sinestezija se pojavljuje kod ljudi koji imaju više moždanih veza među različitim osjetilima nego što je uobičajeno.
Studija iz 2018. pokušala je pronaći odgovor u analizi DNK-a jer se pokazalo da sinestezija često biva nasljednom. Odabrane su tri grupe, svaka s nekoliko ispitanika iz tri različite generacije.
Sekvencioniranje DNK-a rezultiralo je s 37 genskih varijanti koje bi mogle biti odgovorne za sinesteziju. Kada su se istraživale koristi i svrhe tih gena, jedan se proces isticao. U 37 kombinacija gena, aksionogeneza je poboljšana. Aksionogeneza potencira rast živaca u mozgu i objašnjava zašto osobe koje mogu doživjeti sinesteziju imaju više i jače živčane spone, donosi List Verse.
