Bilo da raspravlja o regionalnim sporovima i sukobima, nuklearnim prijetnjama, zaštiti civila u zonama sukoba, mirovnim misijama i klimatskim promjenama, međunarodnim sudovima za ratne zločine pod okriljem UN-a, Vijeće sigurnosti uvijek raspravlja o ugrozi sigurnosti, a u želji za postizanjem ili očuvanjem mira.
Pročitajte i ovo
>> Hrvatska članica Vijeća sigurnosti!
>> 'Izbor za nestalnu članicu VS UN-a je priznanje i odgovornost'
>> 'Članstvo u VS UN potvrda položaja RH u svijetu'
Skrb za mir i sigurnost u svijetu temeljno je poslanje tog
najvažnijeg tijela Ujedinjenih naroda koje je u 2007. najmanje 18 puta raspravljalo o Bliskom istoku, već desetljećima žarištu sukoba, za koje je u svojoj povijesti donijelo niz rezolucija koje ipak nisu sve bile provedene.
Sektaški sukobi i teroristički napadi upereni protiv stranih vojnika i regularnih snaga u Iraku na dnevnom redu sjednica Vijeća sigurnosti našli su se više puta, a pratilo ih je i stanje u Afganistanu gdje zadnjih godina jača otpor radikalnog talibanskog pokreta.
Rasprave o Liberiji, Čadu, Obali Bjelokosti, Somaliji, Kongu i području Velikih jezera u Africi zauzele su velik broj ovogodišnjih sjednica Vijeća koje je često puta raspravljalo i o miru i sigurnosti u Africi općenito te održalo i nekoliko sastanaka s predstavnicima država čiji vojnici sudjeluju u mirovnim snagama u Africi.
Kad je riječ o regiji jugoistočne Europe, Vijeće sigurnosti najviše se bavilo pitanjem Kosova, kojim UN preko svog civilnog predstavnika, a uz snage KFOR-a upravlja od 1999. godine i za koje je UN predložio nadziranu neovisnost.
No rješenja za Kosovo nema na vidiku sve dok su dvije strane ukopane u svoje pozicije tako da Srbi ne pristaju na više od široke autonomije, a kosovski Albanci na manje od neovisnosti, a njihova se podijeljenost preslikava i na pet stalnih članica Vijeća koje bitne odluke moraju donijeti jednoglasno.
Rusija, koja u pitanju Kosova podržava svoju tradicionalnu saveznicu Srbiju, protivi se Zapadu i oko rješenja za sporni nuklearni program Irana kojemu preostale stalne članice Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska, s izuzetkom Kine, žele nametnuti strože sankcije.
Pred Vijećem se svakih šest mjeseci nađe i pitanje Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY), osnovanog njegovom odlukom prije 14 godina jer su predsjednik Haškog suda i glavna tužiteljica obvezni podnositi redovita godišnja izvješća o radu suda i tužiteljstva.
Predsjednik ICTY-a i tužiteljstvo dužni su izvijestiti i o
ispunjavanju tzv. izlazne strategije suda, kojom je Vijeće 2008.
odredilo završnom godinom za prvostupanjska suđenja, a 2010. za završetak žalbenih postupaka.
Jednako tako, Vijeće raspravlja i o drugom svom sudu za ratne zločine, počinjene tijekom sukoba u afričkoj Ruandi.
Dvanaest godina po završetku rata u Bosni i Hercegovini Vijeće sigurnost i dalje, kroz redovita izvješća Ureda visokog predstavnika za BiH, prati stanje u toj zemlji podijeljenoj na dva entiteta koja teško ispunjava obveze potrebne za približavanje Europskoj uniji.
Prema povelji UN-a u ovlasti je Vijeća donositi rezolucije kojima se odobravaju vojne intervencije protiv agresora no u zadnjih deset godina to je tijelo dvaput bilo zaobiđeno: 1999. godine te 2003. kada su zapadne sile nastojale oružanu intervenciju protiv Srbije i Iraka poduprijeti rezolucijom Vijeća sigurnosti.
U konačnici su obje akcije izvedene bez mandata UN-a uz upozorenja silama da su njihove akcije bile nelegitimne.
