Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Američki vojni dužnosnici naznačili su da raspolažu ažurnim planovima napada ako eskalira kriza oko iranskih nuklearnih ciljeva, iako ne izgleda da su udari neizbježni.


Kopnena vojska i marinski korpus pod ogromnim su opterećenjem godina teških borbi u Iraku i Afganistanu. 

Vezani članci Koronavirus u Iranu Unatrag tjedan dana imaju 20.000 zaraženih dnevno, predsjednik okrivio britanski soj: "Nažalost, od danas imamo četvrti val pandemije..." Američki vojnici u Iraku, ilustracija Ubijen otac iranskog nuklearnog programa, izrešetali ga u štićenom vozilu. Vlasti poručuju: "Ovo je čin terorizma, osvetit ćemo ga"

No SAD još raspolaže značajnom zračnom i mornaričkom silom za izvođenje udara ako predsjednik George W. Bush odluči napasti nuklearne lokacije ili uzvratiti zbog navodne iranske upletenosti u Iraku.

Među mogućim metama, uz nuklearne instalacije kao što je pogon s plinskim centrifugama za obogaćivanje urana u Natanzu, jesu lokacije s balističkim raketama, baze Revolucionarne garde i snage iranske ratne mornarice, koje mogu zatvoriti tjesnac Hormuz, vitalnu prometnu arteriju za prijevoz nafte iz Perzijskog zaljeva.

Ratna mornarica SAD-a u Zaljevu ima nosač zrakoplova sa 60 lovaca, koji bi imali važnu ulogu u kampanji zračnih udara. 

Kontigent od 2.200 marinaca standardno je razmješten u Zaljevu na brodovima koje predvodi USS Kearsarge, amfibijski desantni brod. 

Lovački zrakoplovi i bombarderi dostupni su i drugdje u području Zaljeva, uključujući i one u Iraku i u regionalnom zračnom operativnom centru u Kataru.

No posljednjih mjeseci nije zabilježeno povećanje američke vojne moći u regiji već je, dapače, došlo do određenog smanjivanja. 

Nakon što je u prvom dijelu godine u Perzijski zaljev upućene druga borbena skupina s nosačem zrakoplova, ratna mornarica se tiho vratila na prisutnost jednog nosača.

Ove se godine često spominjala mogućnost američkog napada na Iran, poticana i tvrdokornim izjavama iz Bijele kuće. 

Tako je primjerice potpredsjednik Dick Cheney 21. listopada rekao da se "Iranu ne smije dopustiti da ima nuklerano oružje" i da će se Iran suočiti s "teškim posljedicama" ako nastavi u tom smjeru. 

Predsjednik Bush je 17. listopada spomenuo i III. svjetski rat ako se Iran i dalje bude nastojao domoći nuklearnog oružja.

No ovoga je tjedna, pri susretu s francuskim predsjednikom
Nicholasom Sarkozyem, Bush ocijenio da je "vrijeme da se zajedničkim diplomatskim radom riješi taj problem".

Ministar obrane Robert Gates, opetovano ističe kako se vojna akcija ne može isključiti, ali da je fokus na diplomaciji i pooštrenju gospodarskih sankcija.

Iranske konvencionalne vojne snage općenito se smatraju
ograničenima, ne među najjačima na Bliskom istoku. 

No vodeći stručnjak Anthony Cordesman iz washingtonskog Centra za strateška i međunarodna istraživanja (CSIS) kaže da bi bila greška gledati na Iran kao vojno slabu državu.

"Njegova snaga u otvorenom sukobu je više defenzivna nego ofenzivna, no Iran je već pokazao da ime velike sposobnosti odupiranja vanjskom pritisku ili bilo kojem obliku invazije što je učinio pod puno nepovoljnijim okolnostima od onih koje danas postoje u zemlji", napisao je Cordesman ranije ove godine, podsjećajući na iračko-iranski rat 1980-1988. 

Procijenio je da iranska vojska ima oko 350.000 aktivnih pripadnika.

Združeni stožer američkih oružanih snaga dužan je pripremati i
ažurirati planove u slučaju potrebe za mogućom vojnom akcijom koju može zapovijediti predsjednik države. 

Tajni planovi, s nizom vremenskih odrednica i brojem postrojbi, temelje se na cijelom spektru potencijalnih scenarija - od invazije poput one u ožujku 2003. na Irak, do manje zahtjevnih misija.

Druga opcija za Washington bila bi ograničena, tajna akcija
američkih komandosa za specijalne operacije, poput onih iz Delta Forcea, protiv malog broja ključnih nuklearnih instalacija u Iranu.

Mogućnost američke vojne akcije prati i puno nepoznanica, od toga zna li SAD dovoljno o iranskim nuklearnim lokacijama, deklariranim kao i mogućim tajnim, da bi dovoljno unazadio ili uništio cijeli nuklearni program, do toga kakve su mogućnosti Irana da uzvrati terorističkim napadima protiv američkih ciljeva.

Civilni stručnjaci koji su proučavali iranski nuklearni program
sumnjaju u vojnu akciju SAD.

"Izgledi da dođe do napada nisu beznačajni, no on nije vjerojatan", smatra Jeffrey Lewis, direktor projekta nuklearne strategije u Zakladi Nova Amerika, nestranačkoj skupini za javnu politiku iz Washingtona.