Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

U vrijeme kad Zemlji prijeti šesto veliko izumiranje vrsta, većina znanstvenika naporno radi na spašavanju što više vrsta može. Ipak ima i onih stručnjaka koji aktivno uništavaju određene životinje, i po njihovim tvrdnjama, to rade za dobrobit planeta.


Nije riječ o običnom istrebljenju, već o ratu protiv takozvanih invazivnih vrsta, odnosno životinja koje se nalaze na području koje nije njihovo prirodno stanište i koje su se tamo našle slučajno. Te životinje uspjevaju unijeti potpuni kaos u lokalne ekosustave.

Vezani članci Divlja svinja ušetala u dvorište dječjeg vrtića (Foto: Dnevnik.hr) - 3 Divlja životinja ušetala u dvorište vrtića, u pomoć pozvani lovci Arhivska fotografija (Foto: Guliver/Thinkstock) Zabrinjavajuće vijesti iz Švedske: Otkrivene radioaktivne divlje svinje, 31 godinu nakon Černobila

Stvar koja te životinje čini invazivnima jest da one nemaju prirodnih neprijatelja na tim područjima te tako mogu u potpunosti uništiti krhke ekosustave.

Postoje mnogi načini kako se invazivne vrste mogu naći na području koje nije njihov prirodni okoliš, od toga da završe kao slijepi putnici na brodovima, do toga da ih se uvozi kao egzotične kućne ljubimce.

Građani u strahu: Sova sije strah i teror u seriji krvavih napada

Invazivne vrste problem su za bilo koji ekosustav u svijetu osim svojeg prirodnog. U nastavku donosimo pregled sedam svjetskih najgorih invazivnih prijestupnika, koje je pobrojao Business Insider.

Burmanski piton

Ova vrsta doživjela je pravi "boom" na Floridi u SAD-u. Hrane se svime na što naiđu na tom području, a neke su čak pronađene s donedavno najvećim predatorom na tom području, aligatorom, u svojem probavnom sustavu.

Služba nacionalnog parka Floride je odstranila više od 2.000 burmanskih pitona s tog područja od 2002. godine do danas, ali to nije dovoljno.

Stručnjaci vjeruju da ti pitoni nikad neće biti istrebljeni s tog područja, ali da je držanje njihovog broja na minimumu dobro za područje Evergladesa i krhki ekosustav koji je tamo na snazi. U protivnom bi ga pitoni u potpunosti uništili.

Divlja svinja

Prema izvještaju iz 2007. godine državnog Sveučilišta u Portlandu, divlje svinje mogu uzrokovati golemu štetu ekosustavima hraneći se lokalnim biljkama te rovanjem zemlje, čime se erodira tlo i uništavaju lokalne biljne vrste. Na taj način može se napraviti i plodno tlo za invazivne biljne vrste.

Američko ministarstvo poljoprivrede USDA ima cilj suzbiti populaciju divljih svinja do te mjere, da one više ne predstavljaju veliku prijetnju za lokalne ekosustave.

U nekim američkim saveznim državama, poput Wisconsina, ne postoji zabrana lova na divlje svinje, a građanima se dozvoljava da ih ubijaju gdje god ih vide, bez potrebe za dozvolama za lov.

S druge strane, u Alabami se protiv divljih svinja pokušavaju boriti na kreativnije načine pa im u hranu stavljaju kontracepcijska sredstva, koja utječu isključivo na divlje svinje. Ideja je da divlje svinje na taj način značajno uspore rast populacije.

Divovska žaba

Divovska žaba (rhinella marina) egzotična je vrsta, koja stvara velike probleme u Australiji. Kako je otrovna za sve vrste koje je pojedu, svi predatori koji je pronađu na svom prirodnom području su ugroženi, od ptica, do zmija i krokodila.

Ta se žaba natječe i s domaćim vrstama za izvore hrane, a ponajviše za mjesta za mriještenje.

U veljači su istraživači sa Sveučilišta u Sydneyju proučavali tehniku kojom bi se punoglavci tih žaba mamili u zamke. Otkrili su da je to najlakše učiniti stavljanjem otrova divovskih žaba u te zamke, koji zapravo privlači te punoglavce.

Drugi poduzimaju znatno drastičnije mjere pa ubijaju te žabe kako bi njihovu kožu prodavali u obliku torbica, cipela, remenja i slično.

Riba lav

Ova vrsta ima prirodno stanište u Indijskom i Tihom oceanu te Crvenom moru, a od 1985. godine pojavila se i na obalama Floride, no nitko ne zna kako.

Osim što je predator i jede lokalnu manju ribu, njezine peraje pune su otrovnih bodlji. Ta riba nema poznatih prirodnih neprijatelja.

Ekolozi se brinu da bi riba lav mogla imati devastirajući učinak na lokalnu populaciju ribe te ekosustav koraljnih grebena.

Lokalne vlasti pozivaju sve koji pronađu ribu lava u moru da je ulove i odstrane, a američka Nacionalna služba za oceane i atmosferu (NOAA) potiče ljude da jedu tu ribu, jer kad se odstrane otrovne bodlje, njezino meso je zapravo vrlo ukusno.

Azijski tigrasti komarac

Kontroliranje populacije ovog komarca predstavlja velik izazov. Većina lokalnih vlasti savjetuje stanovništvu da sa svojih posjeda uklone sve posude i bazene sa stajaćom vodom. Taj je komarac česti prijenosnik opakih bolesti i velika prijetnja u tom smislu.

Ipak, znanstvenici razmatraju kreativnije metode , a jedna od njih je i genetski modificirana ženka tigrastog komarca, koja bi bila bez krila i ne bi se mogla pariti te dalje širiti vrstu.

Šaran

Amerikanci imaju velike probleme s populacijama šarana u rijeci Mississippi, gdje ta riba jednostavno istiskuje druge vrste u borbi za plankton i druge izvore hrane.

Lokalne vlasti brine i činjenica da su šarani pronađeni i u državi Minnesoti pa se strahuje da bi mogle stići i do Velikih jezera na granici s Kanadom, gdje bi se munjevito razmnožile i uzrokovale kaos u lokalnom ekosustavu tih jezera.

Stručnjaci rade na sustavu prepreka, koje bi spriječile šarane da plivaju dalje uzvodno.

Smanjenje njihove populacije veći je problem. I dok je ribolov očita metoda, postoje i drugi načini kako značajno smanjiti njihov broj. Naime, Amerikanci nisu posebno ludi za mesom šarana pa niti ne razmišljaju o izvozu te ribe.

Ipak, podružnica jedne kineske kompanije planira loviti, filetirati i izvoziti šarana na svjetsko tržište. S druge strane, jedna tvrtka u Illinoisu razmatra raditi riblje ulje od šarana te korisititi tu ribu u proizvodnji životinjske hrane.

Smeđa zmija, smeđa boiga

Inače vrsta čije je prirodno stanište u Australiji, Indoneziji i Papui Novoj Gvineji, polovicom 20. stoljeća dospjela je na otok Guam. Tamo je otad uzrokovala široko izumiranje lokalnih vrsta, uključujući nekoliko vrsta ptica.

Lokalne vlasti na kreativan su način pristupile problemu tih zmija, koje inače žive na drveću. Ispostavilo se da je acetamniofen, koji se kod čovjeka koristi za olakšanje bolova i smanjenje tjelesne temperature, izrazito toksičan za te zmije.

Od 2010. godine lokalne vlasti na Guamu stavljaju tablete s tim lijekom/otrovom u mrtve miševe koje bacaju iz helikoptera iznad šuma u kojima su se nastanile smeđe zmije. Miševi su opremljeni padobrančićima tako da zapinju za krošnje drveća i njihanjem vabe te zmije da ih pojedu.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook