Dvadeset godina nakon završetka Hladnog rata, teški sukobi u svijetu bili su u opadanju. Sve manje ratova u svijetu ubijalo je sve manji broj ljudi, iako je u tom periodu bilo velikih sukoba.
No, prije pet godina sve se to itekako promijenilo - pozitivan trend odjednom je krenuo unatraške, a svaka naredna godina bilježila je sve više novih sukoba u svijetu, više žrtava i više izbjeglica.
Godina u koju smo tek zakoračili, teško da će popraviti taj trend, a upravo iz tog razloga, treba zadržati perspektivu i osvrnuti se na deset sukoba u svijetu, kojima se kraj nikako ne nazire. Portal crisisgroup.org napravio je pregled 10 sukoba u svijetu, koji će zasigurno i u 2016. biti pod povećalom međunarodne zajednice i medija.
Polovica tih sukoba, na listi koja slijedi, uključuju ekstremističke skupine, čijim je ciljevima i ideologiji teško udovoljiti putem pregovora, čime se komplicira put prema mirovnom procesu. Gledajući unaprijed možda je vrijeme za odustati od misli da će oružana borba protiv nasilnog ekstremizma biti dostatan plan za red i mir u svijetu, ili čak kao osnova za rješenje sukoba u pojedinim državama, poput Sirije.
Postoji alternativni pristup, a taj podrazumijeva da države pragmatično rade na rukovođenju različitostima, umjesto da ih svladavaju nasiljem, dok se istovremeno ostavlja prostor lokalnim političkim akterima za govor. Za takav pristup potrebna je hrabrost, strpljenje i kreativnost u diplomaciji. Ipak dva najveća diplomatska uspjeha iz 2015. godine, iranski nuklearni sporazum i sporazum o klimatskim promjenama, daju razloga za vjerovati da bi međunarodni pristup temeljen na pronaženju zajedničkih interesa mogao funkcionirati.
A ovo su najbitniji sukobi u godini pred nama.
1. Sirija i Irak
Ubrzao se tempo diplomatskog djelovanja, dijelom zbog ruskih vojnih intervencija Siriji u rujnu i zbog nedavnih napada u Parizu pod pokroviteljstvom Islamske države. Dok porast intenacionalizacije sukoba predstavlja mnoge opasnosti, može otvoriti i mogućnosti za diplomaciju.
Pitanja o Assadovoj budućnosti - koja izazivaju najviše neslaganja među najvećim silama u Vijeću sigurnosti, suparničkim regionalnim silama i sirijskim frakcijama, ostaju neriješena.
U Iraku se strategija Zapada za poraz Islamske države oslanja uglavnom na vojnu ofenzivu iračkih Kurda, uglavnom šijitske iračke vojske i šijitske milicije pod iračkim pokroviteljstvom. Ovime se riskira povećanje ogorčenosti sunitskih Arapa na područjima koja su trenutno pod kontrolom Islamske države.
Iračke snage mjesecima su pokušavale ponovno preuzeti Ramadi, glavni grad provincije Anbar, nakon ponižavajućeg povlačenja prošlog svibnja, a u posljednjem tjednu prošle godine uspjeli su ponovno pridobiti kontrolu nad gradom. Sljedeći projekt bit će svrgnuti IS u Mosulu, gradu u kojem su militanti možda i nabolje utvrđeni.
2. Turska
Opasno je eskalirao dugogodišnji turski sukob s Kurdinstankom radničkom strankom (PKK) u kojem je od 1984. godine poginulo više od 30 tisuća ljudi. Turski kurdski pokret podupire sirijsku podržnicu PKK-a, PYD, koja je osigurala prednosti u borbi protiv Islamske države. Ankara se brine da će prekogranična kurdska solidarnost dodatno ojačati zahtjeve za zasebnom državom.
Ta prijetnja oslabila je turski interes za borbom protiv Islamske države, što je mnoge turske Kurde navelo na razmišljanje da Ankara zapravo podržava teorističku skupinu koja im je navodni zajednički neprijatelj.
3. Jemen
Rat u Jemenu pod saudijskim vodstvom, potpomognut SAD-om, Velikom Britanijom i saveznicima, zaoštrava se od ožujka 2015. godine, a kraj se ne nazire. Navodno je 6.000 ljudi ubijeno, od čega su gotovo polovica civili. Više od 2 milijuna ljudi raseljeno je iz svojih domova, a dodatnih 120 tisuća napustilo je zemlju. Konflikt ugrožava sigurnos Arapskog poluotoka, posebice Saudijske Arabije, hraneći rast terorističkih mreža poput Al Kaide i Islamske države.
Nasilje ima svoje korijene u propaloj političkoj tranziciji nakon odlaska dugogodišnjeg predsjednika Alija Abdullaha Saleha 2011. godine. Nakon godina neodlučnosti, stvar je u svoje ruke preuzela milicija Houthi i preuzela glavni grad Sanna u rujnu 2014.
Houthi snose veći dio odgovornosti za pokretanje rata, ali kampanja pod saudijskim vodstvom samo je dovela do eskalacije nasilja i pokazala se kontaproduktivnom.
4. Libija
Očita konsolidacija Islamske države oko Sirte na libijskoj mediteranskoj obali, dovela je do novih napora međunarodne zajednice da završi političku krizu koja je zemlju ostavila u kaosu.
Od 2014. godine zemljom upravljaju dvije suprostavljene frakcije, što je još jedna potvrda tvrdnji da nitko nije na čelu. Bezakonje i dalje uzima danak. Nekontroliran protok oružja i boraca kroz Libiju potaknuo je sukobe diljem Sahela.
Povrh svega, nazire se i ekonomski kolaps, osim ako se ne poveća proizvodnja nafte, a dužnosnici naprave sve kako bi zadržali integritet libijskih temeljnih financijskih institucija, oko kojih se prepiru dvije suparničke administracije.
5. Jezero Čad
Nigerija, Niger, Čad i Kamerun suočeni su s rastućom prijenjom od strane džihadističke militantne skupine Boko Haram, koja je u ožujku prošle godine obećala vjernost Islamskoj državi. Na ljeto prošle godinu Kamerun je iskusio najveći porast u broju napada.
A Boko Haram je elestična, prilagodljiva i mobilna skupina. Vojni napori do današnjeg dana imali su ograničen uspjeh u zaustavljanju njihove uporabe bombaša samoubojica, koji su često mlade žene i djevojke.
Regionalne vlasti još uvijek nisu uspjele adresirati čimbenike iza radikalizacije. Desetljeća političke korupcije i slab pristup socijalnim uslugama doveli su do duboke ljutnje i otuđenosti.
6. Južni Sudan
Mirovni sporazum postignut između vlade i najveće oporbene oružane skupine u kolovozu na rubu je kolapsa. U međuvremenu, množe se neovisne oružane skupine. U posljednje dvije godine više od 2,4 milijuna ljudi je raseljeno, a deseci tisuća su ubijeni.
Regionalni akteri, ali i međunarodne sile moraju poduzeti hitnu, ujedinjenu akciju kako bi natjerali čelnike Južnog Sudana da poštuju svoje obveze prema mirovnom sporazumu kako bi se izbjegao katastrofalni povratak ratu.
7. Burundi
Gotovo svakodnevno na ulicama Bujumbura pojavljuju se mrtva tijela, a okolnosti smrti često su nepoznate. Više od 300 ljudi ubijeno je od prošog travnja, kada je predsjednik Pierre Nkurunziza najavio da planira tražiti treći mandat, unatoč raširenom protivljenju.
U prosincu je Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije poduzelo hrabar korak odobravanjem slanja afričke misije za prevenciju i zaštitu u Burundi kako bi se zaustavilo klizanje prema građanskom ratu i masovnim zločinima.
Do sada kriza je bila više politička nego etnička, međutim, čini se da neki čelnici iskorištavaju etničke podjele, a postoji i opasnost od od masnovnih zločina ako se nasilje nastavi. Prijeti i dodatno destabiliziranje regije Velikih jezera, uz sve veći broj izbjeglica koje bježe u Ruandu, Tanzaniju i Demokratsku Republiku Kongo.
8. Afganistan
Plan američkog predsjednika Baracka Obame da 'završi igru' u Afganistanu sve je udaljeniji. Zemlja je i 14 godina nakon što su SAD intervenirale kako bi svrgnule talibane i uništile Al Kaidu ukaljana sukobima.
Borba diljem više pokrajina i dalje za posljedicu ima velik broj civilnih žrtava, zbog čega je Afganistan odmah iza Sirije po broju izbjeglica. Nemilosrdna korupcija i zlouporaba vlasti od stranke lokalnih vlasti i dalje su glavni pokretači potpore pobuni.
Sjedinjene Američke Države će broj vojnika zadržati na 9800 tijekom većeg dijela 2016. godine, a NATO će pružati financijsku potporu afganistanskim snagama sigurnosti do 2020. godine, ali s obzirom na snagu pobune očito je da ne postoji vojno rješenje sukoba.
9. Južno kinesko more
Postoji rizik da Južno kinesko more postane poprište natjecanja u snazi. SAD naime proziva Kinu zbog, među ostalim, gradnje nekoliko spornih grebena.
Napetost je porasla u svibnju prošle godine kada je američki špijunski avion letio iznad dijelova Južnog kineskog mora gdje Kina gradi zračnu luku.
Inače, sud u Haagu razmatra arbitražni zahtjev Filipina koji optužuju Kinu za kršenje međunarodnoh prava u Južnom kineskom moru. Peking odbija sudjelovati i prihvatiti nadležnost suda, ali slučaj još uvijek može pomoći ujedinjavanju međunarodnog mišljenja i gurkanju Kine prema većoj suradnji. Odluka se očekuje ove godine.
Peking bi trebao shvatiti da njegovo ponašanje potiče susjede da se okrenu SAD-u radi zaštite.
10. Kolumbija
Mirovni pregovori u Havani između kolumbijske vlade i Revolucionarnih naoružanih snaga Kolubije (FARC) doveli su do napretka posljednjih nekoliko mjeseci, što pobuđuje nadu da zemlja konačno može vidjeti kraj oružanog sukoba koji traje 51. godinu. U sukobu je život izgubilo 220 tisuća ljudi, 50 tisuća je nestalo, a nevjerojatnih 7,6 milijuna ljudi registrirano je kao žrtve sukoba.
Samo kod nas
Ukidaju se kontrole
nastavak drame
