Priče ovih ljudi slomit će vam srce, ali svima njima zajedničko je nešto što potres nije mogao uništiti

Tri puta je Semir Orlić ostajao bez doma. Prvu kuću odnio je rat u Bosni i Hercegovini, drugu klizište u Kostajnici, a treću potres u Petrinji. ''Mislili smo tu stvoriti novi život, ali jedva smo izvukli gole živote. Provalio sam vrata da bi izvukli živu glavu, svo troje djece i suprugu. Sve je popadalo po njima. Šćućurili su se jedno uz drugo i vrište. Djeci mi treba i psiholog i psihijatar. Kostajnica je bila potresna, ali ovo je bilo da se opraštaš sa životom'', rekao je odmah nakon razornog potresa Semir.

Privremeni, četvrti život, žele nastaviti živjeti u Sesvetama. ''Još uvijek se oporavljamo. Djeca su, hvala Bogu, krenula u vrtić, školu. Dosta im pomaže. Ja još uvijek nastavljam liječenje. Tek noćne more slijede, udara od svega'', kaže danas reporterki Dnevnika Nove TV Barbari Golji.

Vrtače nema, ali...

Rupe ispred kuće u Mečenčanima više nema, ali stanarka izabire ostati u kontejneru. ''Ne vjerujem da je sigurno. Ne znam ni ja što bi me uvjerilo, ali ja ne vjerujem da je sigurno. Još se rupa otvara, svaki dan nova rupa se otvori'', kaže godinu dana kasnije Anđa Jelečević.

Pročitajte i ovo Snimka obišla Hrvatsku Josip je od sigurne smrti u potresu vlastitim tijelom spasio svoga sina: ''Kada je Leon prestao vrištati mislio sam da smo zatrpani i to je to''

Da će se nove rupe i u srcu otvoriti, nije ni slutila Manda Marošević kad je plakala zbog trešnje. ''Ne mogu više, nisam ovako plakala ni kad sam pod ruševinama bila, ali jutros me baš skrahiralo. Ne mogu više, sva se ja tresem'', rekla je odmah nakon potresa Manda. Danas nije ništa bolje. Na pitanje kako je, odgovara kroz suze: "Nikako... Sad mi je umrla i kći..." Živi sada za unuke i praunuke, kaže.

Pročitajte i ovo DRUGI ROĐENDAN Potresna ispovijest djevojke koja je bila zarobljena pod ruševinama u Petrinji: "Odjednom se budim zatrpana ispod ruševine, cijeli strop na meni, baš na meni..."

Što će on, pitao se Milorad Meandžija iz Majskih Poljana prošlu zimu nakon potresa. ''Najžalosnije je što se nemaš gdje oprati. Svaki put moram ići tražiti gdje ću se oprati'', rekao nam je mjesec dana nakon potresa kada se točno 30 dana nije prao. ''Svrbi sve živo. Bojim se da ću dobiti neku bolest, kad moram reći'', pričao je tada. Danas se i dalje tušira kod strine. "Danas je godinu dana od potresa. Ni sanitarni čvor, ništa živo nisu napravili. Ne znam kome da se obratim."

Zekan je na sigurnom

Ni vulkanski bunari u Brestu nisu pridonosili održavanju higijene. ''Nakon potresa bunar je rigao mulj. Bila je voda mutna, spustio sam kantu i vidio da voda ne ide dolje. Nakon tri dana voda je nestala, a mulj je ostao'', rekao je prije godinu dana Jozo Ljubičić iz Bresta. Danas kaže da od tog bunara više nema koristi.

''Toliko dugo ta voda dolazi da su je mogli dovesti možda i s Aljaske'', priča i pokazuje na vodovodni priključak pred kućom. ''Netko ne dozvoli priključenje vode. Dobro, ali bit će'', kaže.

Bit će polako i kuća. Njih 70 drvenih osigurala je austrijska humanitarka. A krov nad glavom danas ima i konj Zekan kojeg su u Majskim Poljanama izvukli ispod ruševina staje. Životinjama i ljudima koji nemaju velika očekivanja, ići će na bolje.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr