Da su ljudi iz stožera junaci ne samo djeci koja su ih takve nacrtala, nego i gotovo cijeloj naciji, u to više nema sumnje. Ali ono što nikako ne smijemo zaboraviti da nisu usamljeni - imamo mi još velikih junaka. Poput djevojčice Marte kojoj samoizolacija nije nikakva novost. Dapače, upravo joj je ona bila jedno od glavnih oružja u borbi protiv leukemije.

Galerija


"Ja sam Marta. Kao mala, razboljela sam se i završila u bolnici. Ta moja bolest zove se leukemija. Rak u krvi", rekla je Marta (9), 19. prosinca 2019. godine.

Vezani članci Načelnik Stožera civilne zaštite Istarske županije Dino Kozlevac Istarski stožer zahtijeva da s početkom veljače sami donose odluke o mjerama Članovi Nacionalnog kriznog stožera i testiranje na koronavirus, ilustracija - 1 U Hrvatskoj zabilježena 643 nova slučaja zaraze. Preminule 32 osobe. Riječka bolnica objavila dobru vijest

Upoznali ste je prije tri mjeseca u Provjerenom. Devetogodišnju Martu, dijete borca, pobjednicu.

"Znala je biti agresivna. Najradije bi počupala sve kablove, žice sa sebe. Vikala je da boli, boljela ju je i glava. To su u biti sve normalne posljedice kroz koje svi prolaze, ali vam je teško vidjeti da je dijete takvo", rekla nam je tada Iskra Žderić, Martina mama.

Bolest je pobijedila i u znak zahvalnosti u svojoj je školi organizirala božićni sajam. Skupljali su novac za pomoć onkologiji zagrebačke Klaićeve bolnice, Martin drugi dom.

Za koronavirus tada nitko nije ni čuo. Marta je dobro, ali u rizičnoj skupini i već danima u samoizolaciji.

"U stanu sam zatvorena dva tjedna i zatvorena sam zbog korone", kaže danas Marta. Dodaje da joj nije teško što ne može van.

Mala žrtva koju sada svi moramo učiniti za zdravlje, kaže Martina mama.

"Važno je zbog sve djece kao što je bila Marta. Važno je o jednoj našoj prijateljici koja je nedavno prošla transplantaciju kojoj je svaka i najmanja viroza jako opasna za nju“, govori Iskra.

"Prekjučer sam primila kemoterapiju. Zahvalna sam da sam ju uopće dobila jer sam se bojala da u okolnostima potresa i korone, da će to bi nemoguća misija", kaže Ljiljana Pranjić.

Upravo tako, kao nemoguću misiju, mogli bismo opisati Ljiljaninu borbu za život. Žene iza čijeg se zaraznog osmijeha krije nevjerojatna životna priča. Ispričala nam ju je prije godinu dana.

"Ja živim s rakom 18 i pol godina i u tih 18 i pol godina imala sam bezbroj puta operacije. Neke su bile u punoj anesteziji, neke u lokalnoj, ali sve skupa, ja sam 5 puta pobijedila rak", rekla je Ljiljana 28. ožujka 2019.

Koji je ovo put da se bolest vraća i da prima kemoterapiju, više je, kaže, prestala i brojati. Ako njoj tako nešto nije teško, onda ni nama dani samoizolacije i drugačijeg života, ne bi smjeli teško padati.

"Ja ne znam zašto teško pada izolacija. Pa to nam je prilika da budemo sa svojim voljenima, to nam je prilika da čitamo. To nam je prilika da pospremimo neke ormare koje odgađamo već godinama. Možemo učiti. Ja ću večeras vježbati preko interneta", kaže Ljiljana.

Ostati doma i držati se svih preporuka koje daju stručnjaci znači biti odgovoran i brinuti o svom zdravlju. Ali i o Martinom i Ljiljaninom.

"Ovo je prilika da svi skupa zajedno postanemo bolji ljudi. Ostanimo doma", poziva Ljiljana.

"Ostanite doma", poručuju nam i Marta, njena mama i brat.