Mjesec dana u sarajevskoj bolnici: ''Smjenjuju se hitna, kombi od mrtvačnice i kamioni sa kisikom... Od grada skijanja, postali smo grad umiranja"

Koronavirus u Bosni i Hercegovini svakim danom sve se više širi. Masovno cijepljenje nije još počelo, a država je među deset zemalja s najvećom smrtnosti od posljedica COVID-a.

Sarajka Sedina Muhibić nalazi se već mjesec dana u sarajevskoj bolnici na liječenju od koronavirusa. U prosincu je dobila pozitivan nalaz, bila je na Thalassotherapiji u Opatiji,  imala je simptome koronavirusa i ''prošla je katastrofa''. Mjesecima je boravila tamo i oni su je ''spasili'' kada se tek zarazila COVID-om.

Nekad se osjeća bolje, a nekad i lošije. Snage za viriti kroz prozor, kaže, ima jer je cijelo vrijeme bučno. ''Samo se smjenjuju hitna pomoć, kombi od mrtvačnice i kamioni sa kisikom. Tako cijeli dan i noć'', napisala je Sedina. Telefoni na recepciji neprestano zvone jer se obitelji raspituju za svoje voljene, a više od 500 pacijenata nalazi se u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

''Sestre i doktori su u trku i neprestano rade, padaju s nogu. Razgovaraju o pacijentima, bore se da svakog spase. Kad ujutro čujem da je kat niže na intenzivnoj za noć 16 umrlo, jednostavno nevjerovatno. Samo pomislim kako je njihovim bližnjima koji su tu noć zvali za informacije i šta kad saznaju da je gotovo i da je već u mrtvačnici'', objasnila je situaciju u bolnici.

Nažalost, njena objava naišla je i na mnoštvo osuda. Još uvijek postoji velik broj ljudi koji ne vjeruju u koronavirus, kojima je to obična prehlada, gripa. ''Želim samo prenijeti realnost koju danima gledam, ako ne vjerujete blokirajte me, skratite meni muke da vas ja blokiram i ide život dalje, valjda. Jer zbog takvih koji negiraju i jeste ovako stanje u svijetu'', zaključila je Sedina.

Status, uz Sabininu dozvolu, prenosimo u cijelosti:

"Od grada skijanja postali smo grad umiranja.

Ja se nalazim na Infektivnoj klinici već mjesec dana, izolacija, pojma nemam šta je s mojom kliničkom slikom jer sam od prve zaraze (20.12. u Thalassotherapia Opatija), kad sam imala sve simptome i katastrofa prošla.. imala poslije i negativne i pozitivne testove, antitijela nemam.. i dalje imam posljedice zaraze, slabost, infekcija, visoke temperature i liječim se. Nekad sam bolje, nekad lošije.. ali imam snage viriti na prozor jer je konstantno buka. Samo se smjenjuju hitna pomoć, kombi od mrtvačnice i kamioni sa kisikom. Tako cijeli dan i noć.

A s lijeve strane na recepciji neprestano zvone telefoni jer se svi raspituju za svoje, a sad je već preko 500 pacijenata na KCUS. Sestre i doktori su u trku i neprestano rade, padaju s nogu... razgovaraju o pacijentima, bore se da svakog spase.. kad ujutro čujem da je sprat niže na intenzivnoj za noć 16 umrlo, jednostavno nevjerovatnoo.. samo pomislim kako je njihovim bližnjima koji su tu noć zvali za informacije i šta kad saznaju da je gotovo i da je već u mrtvačnici.

Ovo je postalo ludilo pravo, al kasno je sad kajati se zbog skijanja.

P.S. Nakon sat vremena od objave, nevjerovatno je koliko poruka i komentara osude dobijam za ovu objavu, kojom želim samo prenijeti realnost koju danima gledam, ako ne vjerujete blokirajte me, skratite meni muke da vas ja blokiram i ide život dalje.. valjda. Jer zbog takvih koji negiraju i jeste ovako stanje u svijetu!!

I da.. Nitko me nije mogao vidjeti kako skijam usred pandemije jer sam bila mjesecima u bolnici Thalassotherapia Opatija, gdje su me spasili kad sam se tek zarazila Covidom.