Oni pridonose da se teški dani lakše podnose: ''Građanima takav način govora ulijeva sigurnost''

Galerija 0 0

tri vijesti o kojima se priča "OBJAŠNJENJE" I "ISPRIKA" VIDEO Oglasio se muškarac koji je gazio ruže za ubijene žene napad duž granice Počeo novi rat: Izvedeni zračni udari, propao mirovni sporazum Poziv Domagoja Mikića Ova pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..."

I dok građani svakodnevno slušaju izjave kriznog stožera: ministra Beroša i Božinovića, profesorice Markotić i doktora Capaka koji su posljednjih dana postali neizostavni dio medijskog prostora, građanima su se obratili i čelni ljudi države: predsjednik Milanović i premijer Plenković.

Ako se išta dobroga može pronaći u lošoj situaciji onda je to prije svega izvrsna komunikacija članova Kriznog stožera koja uvelike pridonosi tome da se teški dani lakše podnose.

Pročitajte i ovo U Hrvatskoj 105 zaraženih Premijer Andrej Plenković: "U najvećoj smo krizi od Domovinskog rata. Ovo su teški dani"

Pročitajte i ovo pozdravio odluku o zatvaranju škola Predsjednik Milanović o epidemiji koronavirusa: "Dobro je da ljudi nakupuju sada malo više, to nije panika"

Jednostavnost i direktnost

Imajući na umu da za razliku od ministara/političara, Alemka Markotić i Krunoslav Capak nisu govorni profesionalci navikli da svakodnevno obraćanje medijima, njihove su komunikacijske zasluge tim veće.

Jednostavnost, smirenost, staloženost, ali i neposredno i direktno iznošenje negativnih podataka, kao i njihovo zdravorazumsko interpretiranje, odlike su njihove komunikacije kojom ulijevaju povjerenje.

No, brojna istraživanja komunikacije u kriznim situacijama pokazala su kako građani u tim trenucima očekuju čuti i one koji su na čelu pa je stoga već samo obraćanje predsjednika i premijera odgovoran potez.

Zoran Milanović u nešto više od 6 minuta svog govora nastojao je ohrabriti građane koji se suočavaju s teškim trenucima. I nije to činio umanjujući krizu, ali je razumnim, logičnim izlaganjem pozvao građane da ne podliježu panici i da ne očajavaju. Nije kriza takva da predstavlja pitanje života i smrti, nije to bolest poput španjolske gripe da napada sve skupine građana, ali to ne znači da nije ozbiljna.

Naći nešto dobro kad se sve čini loše, umijeće je koje kriznu komunikaciju čini uspješnom. Ne umanjivati, ne banalizirati i pristupati s ''lako ćemo'' stavom, ali ipak pronaći nešto što daje nadu. ''Kriza će završiti, ali šteta će ostati kao i nakon svake krize. Međutim, iz krize ćemo izaći s lekcijama i iskustvom koje ćemo iskoristiti kad se budemo susretali s nekom drugom krizom'', govori Milanović.

Osim toga, ono što je posebno dobro u Milanovićevu obraćanju jest da on nikad ne govori što bismo MI trebali činiti, niti se postavlja izvan ili iznad krize: on odgovorno ponašanje očekuje od svih NAS, govori da država radi za sve NAS i govori o tome što je NAŠ zadatak.

Građanima takav način govora ulijeva sigurnost jer kriza je nešto s čime se SVI suočavamo. A predsjednik Republike od svih nas očekuje da slijedimo upute struke, a pri tome koristimo i zdrav razum, humanost i odgoj koji smo ponijeli od kuće. Izrečeno na takav, zdravorazumski i logičan način, čini se da nije teško pobijediti ovu krizu.

Slične poruke premijera i predsjednika

Slične poruke šalje i premijer Andrej Plenković, doduše, za razliku od Milanovića manje prirodne izvedbe, pretjerano pažljiv da svaku riječ dobro izgovori pa cijelo obraćanje izgleda kao pretjerano pripremljeno. Što inače nije odlika premijerove komunikacije.

Međutim, čini se da je ovaj put nastojao biti izrazito staložen i umirujući (pa je na trenutke podsjećao na svećenika koji čita propovijed). No, sadržajno, izrekao je sve ono što predsjednik Vlade treba reći sugrađanima kako bi ih umirio, ohrabrio i motivirao na zajedništvo u rješavanju krizne situacije.

Ne umanjuje se ozbiljnost

Ni on probleme ne umanjuje, naprotiv, počinje s brojkama i podacima koji u prvi mah djeluju zastrašujuće. Ali i on, retorički vrlo efektno nakon negativne vijesti nudi onu malo pozitivniju: broj zaraženih raste, ali raste sporije nego u drugim državama.

Ponavlja potrebu za uvođenjem radikalnih i oštrih mjera, ali ponovno daje i pozitivan predznak negativnoj vijesti: suzbijanje epidemije u Kini, dokaz je da te mjere funkcioniraju.

Ne umanjuje niti ozbiljnost krize (najveća kriza od Domovinskog rata) niti teškoće s kojima se građani Hrvatske suočavaju (svjesni smo da nije lako u samoizolaciji), ali niti one gospodarske posljedice kojih se mnogi pribojavaju. Iznosi mjere s kojima će država pomoći da se te posljedice ublaže i to konkretne mjere, a ne načelno obećanje da će učiniti sve što mogu.

I predsjednik i premijer zahvaljuju svima koji sudjeluju u borbi protiv ove bolesti, svima koji svojim radom olakšavaju život građana i sve nas ohrabruju kako ćemo ovo preživjeti i iz svega izaći ''još jači i još složniji''.

Čini se da krizna situacija u Hrvatskoj pokazuje kako imamo političare koji znaju što i kako govoriti kada njihova retorika znači više nego ikada.