Presuda u ovom slučaju uslijedila je krajem prošlog tjedna nakon više tužbi i protutužbi Bobana i Eleza kao bivših poslovnih partnera u tvrtki Moja Zemlja sa sjedištem u Zagrebu kojoj su osnivači, ali i suvlasnici svjetski poznati nogometaši Paolo Maldini i Andrij Ševčenko. Tvrtka Moja Zemlja koja je, kako se u medijima navodilo, uvozila i distribuirala talijansku tjesteninu, peradarske proizvode i hrenovke osnovana je u srpnju 2001. kao nasljednica Bobanove tvrtke ZB Šport i u svojim najboljim danima ostvarivala je pedesetak milijuna kuna godišnjeg prometa.
Kako se navodilo u Jutarnjem listu, Boban je početkom 2003. otišao iz uprave Moje zemlje, a nakon toga je u svibnju 2004. prepisao vlasništvo na Eleza. Prema Elezovim riječima ta je tvrtka u stopostotnom iznosu bila prepisana na njegovo ime jer su se bavili i trgovinom peradarskih proizvoda što je kvarljiva roba pa su se bojali da u slučaju nekog problema taj posao ne bi naštetio Bobanovu ugledu u javnosti.
No, iako se isticalo da su u počecima poslovnog odnosa partneri imali veliko povjerenje, na sudu se ispostavilo da je dvadesetak dana prije prepisivanja tvrtke Boban s Elezom sklopio ugovor o osnivanju tajnog društva. Prema tom ugovoru, Elez je bio samo formalno vlasnik Moje zemlje i isključivo zaposlenik, a Boban i dalje stvarni vlasnik cijele tvrtke - odnosno pripada mu cjelokupna dobit jer on podmiruje i gubitke. Elez je potvrdio da je na ugovoru o osnivanju tajnog društva bio njegov potpis, ali ističe da ga nije potpisao objašnjavajući to činjenicom da je imao nekoliko bjanko-papira s Bobanovim potpisima i Boban nekoliko s njegovim, u slučaju da im zatreba.
Prema Elezovim navodima, od početka su imali usmeni dogovor prema kojem je u stvarnosti Boban vlasnik 70 posto udjela tvrtke, a on 30 posto. Tvrtka Moja zemlja počela je ostvarivati velike poslove od 2005. da bi u narednim godinama potpisali ugovor s lancem Metro, ali i Agrokorom Ivice Todorića s kojim su 2010. dogovorili, kako se isticalo, posao proizvodnje hrenovki njihove robne marke u koji je bila uključena i jedna velika talijanska tvrtka.
No, za taj veliki posao nisu imali dovoljno kapitala pa je Boban podigao hipotekarni kredit od pet milijuna kuna koji je vraćala Moja zemlja, a Elez je bio jamac.
Iste godine došlo je i do problema između partnera pa je navodno na Bobanovu inicijativu prekinuta suradnja te je od Eleza zatražio da mu vrati cjelokupno vlasništvo nad Mojom zemljom. Elez je na to pristao, ali je za svojih 30 posto tražio milijun eura i to na način da dobit tvrtke dijele popola do isplate navedenog iznosa te da bi voditelj poslovanja tvrtke dotad bio Elez.
No, Boban na to nije pristao, nego mu je ponudio da ga isplati s 350.000 eura u iduće tri i pol godine, za što će jamčiti osobnom imovinom. Elez je na to pristao, no Boban se toga dogovora držao samo pola godine i isplatio samo prvu ratu . Krajem 2010. Elez je dobio otkaz, Boban je tužio Eleza i tražio poništenje njihova ugovora o prijenosu poslovnih udjela, po kojem mu je ostao dužan još 325.000 eura. Elez je uzvratio protutužbom, tražeći sve što mu pripada prema ugovoru.
U sudskom sporu Elez je navodio i da je do razlaza partnera Moja zemlja poslovala s dobiti – 2009. ta je tvrtka imala pravu dobit oko dva milijuna kuna, no bila je iskazana puno manjom jer je navodno Boban novcem tvrtke često podmirivao privatne troškove. Do razlaza 2010. Moja zemlja je imala oko 50 milijuna kuna prometa godišnje, 14 zaposlenih i više kamiona u vlasništvu i liesingu te potpisane ugovore s velikim trgovačkim lancima. Nakon razlaza Eleza i Bobana, tijekom spora ustanovilo se i kako je Boban 2012. prodao deset posto tvrtke talijanskom nogometašu Paulu Maldiniju i to za 400.000 eura, a 2013. dodatnih deset posto tvrtke za isti iznos i Andriju Ševčenku. No, nakon ulaska novih suvlasnika Moja zemlja je sve lošije poslovala – prema posljednjim dostupnim podacima promet te tvrke u 2015. iznosio je samo 785.000 kuna.
U dosadašnjem sporu oko prijenosa poslovnih udjela, Općinski građanski sud i Županijski sud u Zagrebu odbacili su Bobanovu tužbu, a prihvatili Elezovu te mu je proslavljeni nogometaš dužan isplatiti oko četiri milijuna kuna (460.000 eura) odnosno 325.000 iz ugovora plus zatezne kamate te još oko pola milijuna kuna za sudske troškove.
Najnovijom nepravomoćnom sudskom presudom Elez je dobio i ostatak svog tužbenog zahtjeva – za neisplaćene plaće i još neke sudske troškove u ukupnom iznosu od oko 815.000 kuna uvećanih za zatezne kamate. (Hina)
Stočari su očajni
Sporna kava
suze radosnice
