Ni novac koji država nudi kao nagradu ne pomaže puno - jer Hrvatska još ne može do svojih nestalih - govori nam Zdravko Komšić koji je sam prošao muke srpskog logora.
"Uspjeh je gotovo ravan nuli. Većina naših nestalih su ekshumirani iz grobnica po cijeloj RH i prenešeni u Srbiju i tamo su pokopani tako da mi nemamo pristupa tim mjestima", žali se Komšić.
I u Centru dr. Ivan Šreter tragaju za istinom o nestalima i za dokumentacijom.
"Novac otvara sva vrata koja ne može otvoriti bilo što drugo, to je tako bilo oduvijek i tako je danas. Za svaku informaciju naravno da traže novac, ali kad se to i dogodi onda pokušavam usmjeriti na institucije hrvatske države koje su zadužene za takve stvari", govori zastupnik DP-a Stipo Mlinarević Ćipe.
Zaduženi su Ministarstvo branitelja i Uprava za nestale. Koji je iznos nagrade u zamjenu za točnu informaciju, koliko su novca već dali - te podatke ne žele otkriti, kažu - zbog zaštite svjedoka - izvora informacije.
"Sami institut nagrađivanja informacija, ali i kao sve druge poluge koje koristimo u procesu traganja za nestalima donose rezultate. I to je jedan od mehanizama koje mi svakako koristimo u procesu traganja za nestalima", pojašnjava Ana Filko, iz uprave za nestale.
Postoji mogućnost sankcioniranja za krive informacije. A najgore su one zlonamjerne.
"Dolaze od zlonamjernih pojedinaca koji te informaicje plasiraju radi toga da se sami proces uspori odnosno da se odvrati od lokacija na kojima potencijalno pronalazimo posmrtne ostatke žrtava", upozorava Filko.
Uz šutnju onih koji znaju gdje su grobišta, problem je i nedostižna arhivska građa u Srbiji.
"Jedan dio dokumentacije su iznijele privatne osobe i zadržale ih u svojim privatnim arhivima, to ponajviše u odnosu na srpske paravojne i dobrovoljačke postorjbe koje su djelovale na području RH, ali jednako tako na državni vojni arhiv republike Srbije gdje je prenesena dokumentacija bivše JNA", kaže Filko.
O vrijednim podacima u privatnim rukama govori za Dnevnik Nove TV Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo.
"Te privatne ruke nikako ne mogu da budu da kažem lopovi, kriuminalci. To su uglavnom oni koji su bili na vrlo visokim položajima i imali pristup dokumentaciji i mogli da je presele u neke svoje, da kažem - u neku svoju privatnu arhivu", objašnjava Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo u Srbiji.
Velik problem je i nesuradnja Komisija za nestale dviju država.
"Ja mislim da u Srbiji ta Komisija koja postoji ona se više bavi sudbinom nestalih Srba na Kosovu nego sudbinom nestalih Srba državljana Hrvatske koji su nestali u ratu u Hrvatskoj", govori Kandić.
Još se traga za 1740 nestalih, uz sav trud na terenu svaki dan - bilježe samo 10 posto pronalazaka.
