U dvorištu vukovarske bolnice održan je tradicionalni susret djelatnika Ratne bolnice, "Zagrljaj 34".
Od 933 djelatnika u ratnoj bolnici ostalo ih je samo 350. Kroz njihove ruke prošlo je 4000 pacijenata, od čega 3474 ranjenika. Na bolnicu je znalo pasti i po 700 projektila na dan, a pred kraj je radila bez vode, struje, lijekova i sanitetskog materijala.
U trenutku pada grada u bolnici je bilo 396 ranjenika. Više od 200 ranjenika i članova osoblja ubijeno je na Ovčari.
"Jako sam sretna i ponosna najviše kad sretnem te svoje bivše ranjenike, suborce, kad dođu, kad nam se obrate, zahvale, pozdrave... iskreno, onako od srca. To je nekako najveća plaća bila za taj rat, onda znaš da si nešto dobro napravio", ispričala je Branka Mažar, ratna djelatnica vukovarske bolnice.
"Jako mi je ostalo u sjećanju onaj 5. 10. kad je pala bomba krmača kroz sva tri kata i kolegice i ja, pošto smo bile mlade, nismo znale u onoj prašini da je to bomba, mi smo mislili da je boca od kisika, pa smo krenule to podizat. I onda su došli dečki iz osiguranja i onda su nas otjerali i rekli: 'Pa nije to boca, nego to je bomba'", prisjetila se.
