Na snazi je međunarodna tjeralica raspisana za njim po nalogu zagrebačkoga Županijskog suda na kojem je još od 1998. optužen za ubojstvo žene u Mostaru.
Martinović je te godine za ubojstvo Jasmine Đukić bio nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora, a suoptuženi Dragan Raspudić zvan Guja na sedam godina, no Vrhovni je sud pet dana prije Martinovićeva izručenja Haaškome sudu u kolovozu 1999. ukinuo presudu i slučaj vratio na ponovno suđenje.
Pročitajte i ovo
Teško ubojstvo
Detalji misterioznog ubojstva u Grabovcu Banskom: Susjedi od početka tvrde kako je ubijen i to iz koristoljublja - "A gdje su kamere, gdje su ovce?"
nakon dva mjeseca
Razriješeno misteriozno ubojstvo na Baniji: Nestanak svih ovaca bio ključan trag
>>Haag: Vinko Martinović Štela pušten na slobodu
Od glasnogovornika suda Krešimira Devčića doznaje se da je nakon izručenja Županijski sud dao nalog za raspisivanje tjeralice kako bi se Martinoviću nakon odsluženja kazne izrečene u Haagu moglo ponovno suditi za zločin u Mostaru.
Martinovićev odvjetnik Želimir Par rekao je za Hinu da je njegov branjenik jučer bio kod ekstradicijskoga suca u Italiji, no nije mogao potvrditi je li već napustio zatvor.
Budući da je, kako je rekao, riječ o proceduri koja je povjerljiva zbog sigurnosnih razloga, Par nije mogao potvrditi je li Martinović već napustio talijanski zatvor.
'Ne raspolažem tim informacijama ni informacijom hoće li Martinović biti prebačen u Hrvatsku ili BiH', rekao je odvjetnik Par, koji je s kolegom Brankom Šerićem zastupao Martinovića i na Haaškome sudu.
Dodao je kako ne želi komentirati sudski postupak pred hrvatskim pravosuđem dok ne završi postupak vezan uz Martinovićev izlazak iz zatvora u Italiji. Šerić je, pak, rekao da ga više ne zastupa.
Martinović i Raspudić proglašeni su u prosincu 1998. krivima za ubojstvo Jasmine Đukić u ožujku 1996. u Mostaru. Teretilo ih se da su zajedno s Krešom Vladićem (bivše ime Azer Kajan) ubili ženu kako bi se domogli njezina stana i prodali ga, no zagrebački Županijski sud nije našao dokaza da je zločin počinjen iz koristoljublja pa su osuđeni za obično ubojstvo.
Presuda je donesena na temelju iskaza Đina Zekana, zapisnika policije te medicinskoga i balističkog vještačenja. Zekan je u istrazi izjavio da je bio očevidac ubojstva, no na suđenju je tvrdio kako je mostarska policija sve 'smislila' te da ga je prisilila da tereti optužene pa je odbio svjedočiti. Sud je na kraju njegov iskaz iz istrage prihvatio kao vjerodostojan i zaključio kako je odbijanje svjedočenja u sudnici uzrokovano prijetnjama optuženih, što je i sam Zekan izjavio u istrazi.
Uoči čitanja presude, Martinović je rekao da je u optužnici jedino istinito njegovo ime i prezime. 'Nema dokaza da smo krivi, a sama pomisao na gnjusan zločin za koji nas teretite za mene je smrtni grijeh', rekao je te dodao da su mu sve smjestili kriminalci kako bi prikrili svoja nedjela.
Protiv Martinovića tada se vodio i postupak na zagrebačkome Općinskom sudu zbog nasilničkog ponašanja u kojemu je zajedno sa Semirom Bošnjićem optužen da je u Mostaru i Širokome Brijegu pretukao nekoliko osoba.
Martinović je u Haagu 2006. proglašen krivim za ratne zločine koje je nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994. počinila Kažnjenička bojna Hrvatskoga vijeća obrane. Martinović je osuđen na 18 godina zatvora, a zapovjednik postrojbe Mladen Naletilić zvan Tuta na 20 godina. Obojica su 2008. poslani u Italiju na odsluženje kazne.
U međuvremenu je Raspudić za ubojstvo Jasmine Đukić pravomoćno osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu, koju je odslužio. (Hina)