Sve više turista bira održivija putovanja okrenuta prema brizi za okoliš, što je velika prilika za Hrvatsku, koju inozemni gosti prepoznaju po očuvanoj i bogatoj prirodnoj baštini, kao i povijesti i kulturi te raznolikoj i kvalitetnoj enogastronomiji. Održivost u kontekstu daljnjeg razvoja hrvatskog turizma nema alternative, a riječ je o konceptu koji zahtijeva dugoročno i kontinuirano djelovanje.
Održivost nije dodatna ili sporedna strategija, već predstavlja suštinsku promjenu u načinu razmišljanja o turizmu i upravljanju turističkim poslovanjem te je ključan preduvjet za dugoročno kvalitetan i konkurentan razvoj turizma, ističu stručnjaci.
No, činjenica da sve više turista bira održivija putovanja može dovesti i do slučajeva u kojima neki mogu posegnuti za svjesnim iskorištavanjem takvih trendova u svrhu stvaranja lažnog imidža ekološke osviještenosti. Put je to kojega se Hrvatska treba kloniti, a kako prepoznati i izbjeći greenwashing te kako stvarne održive prakse mogu pomoći hrvatskom turizmu za DNEVNIK.hr svoja su razmišljanja podijeli ravnatelj Instituta za turizam Damir Krešić i Tihana Arapović iz Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce.
O čemu govorimo kada govorimo o održivom turizmu i zašto je on važan?
Krešić: Održivi turizam predstavlja pristup razvoju turizma koji se temelji na razumnoj pretpostavci da u uvjetima ograničenih prostornih, okolišnih, infrastrukturnih i društvenih kapaciteta nije moguć neograničen rast turizma. U praksi to znači da svaka destinacije ima određenu granicu rasta i kada se ta granica pređe destinacije ulaze u zonu neodrživosti koja im brzo može narušiti konkurentsku sposobnost i tržišnu poziciju.
Destinacije koje su dosegle i prešle tu granicu i ušle u zrelu fazu svog životnog ciklusa moraju preusmjeriti fokus s pukog rasta dolazaka i noćenja na promišljeniji razvoj turizma. Ključno je pritom razumjeti da rast i razvoj nisu istoznačnice: dok rast obično podrazumijeva povećanje fizičkog turističkog prometa – bilo kroz broj dolazaka i noćenja, bilo kroz rast prihoda – razvoj turizma usmjeren je prvenstveno na unapređenje kvalitete turizma, ali ima i širi društveni značaj. Kvalitetan razvoj trebao bi u konačnici dovesti do višeg stupnja blagostanja i poboljšanja kvalitete života lokalnog stanovništva.
Svaki model turističkog razvoja koji zanemaruje prostorna, okolišna i infrastrukturna ograničenja te se isključivo oslanja na kvantitativni rast, dugoročno nije održiv, a održivost same destinacije time dolazi u pitanje. Održivi razvoj turizma podrazumijeva i stratešku odgovornost destinacija da, unatoč rastućoj potražnji, odole privlačnosti brze zarade te se suzdrže od pretjerane eksploatacije turističkih resursa u sadašnjosti – kako bi se turizmom moglo baviti i buduće generacije. Upravo u tom kontekstu, održivi turizam dobiva posebno značenje kao ključan mehanizam očuvanja vrijedne baštine za budućnost.
Arapović: Održivi turizam odnosi se na oblik turizma koji zadovoljava potrebe turista i lokalnih zajednica, a pritom očuva i unapređuje prirodne i kulturne resurse za buduće generacije. Njegova važnost leži u očuvanju okoliša, podršci lokalnom gospodarstvu i očuvanju kulturne baštine, čime se osigurava dugoročna održivost turističkih destinacija. Projekt kao što je Turizam 2030. – Održivost je moj đir pokazuje kako se održivi turizam može promovirati kroz edukaciju i praktične aktivnosti.
O čemu govorimo kada govorimo o greenwashingu u turizmu?
Krešić: Greenwashing u turizmu ima isti karakter kao i u ostalim gospodarskim aktivnostima – riječ je o deklarativnom zalaganju pružatelja turističkih usluga za održive poslovne prakse, dok se te iste prakse u stvarnosti često zanemaruju u svakodnevnom poslovanju. Riječ je o neetičnim, ponekad i prijevarnim poslovnim aktivnostima u kojima se turistički proizvodi pogrešno predstavljaju kao ''ekološki prihvatljivi“, ''održivi“ ili ''klimatski neutralni“, s primarnim ciljem stvaranja pozitivnog imidža u javnosti i privlačenja rastućeg segmenta potrošača spremnih platiti premijsku cijenu za proizvode koji navodno poštuju principe održivog razvoja.
Tipični primjeri greenwashinga u turizmu uključuju, primjerice, zračne prijevoznike i kruzere koji nude mogućnost ''neutralizacije“ emisija CO₂ uz dodatnu naknadu, iako je stvarni učinak tih mjera upitan. Također, hotelska poduzeća nerijetko tvrde da recikliraju, odvajaju otpad, racionalno koriste vodu i deterdžente ili koriste obnovljive izvore energije – premda te tvrdnje često ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu. Budući da potražnja za ekološki odgovornim i održivim turističkim proizvodima neprestano raste, sve je više takvih primjera koji, iako možda kratkoročno donose korist poduzećima, dugoročno štete vjerodostojnosti održivog turizma.
Arapović: U današnjem svijetu sve veći broj turističkih destinacija i kompanija ističe svoju “zelenu” stranu, nudeći privlačne ekološke etikete i održive prakse. S obzirom na sveprisutne okolišne probleme, previranja u politikama i posljedice, logično je da se greenwashing pojavljuje u svim gospodarskim granama pa tako i u turizmu. Turisti i putnici, slijedeći trendove, stvaraju potražnju za određenim tipom usluge, što posljedično utječe na turističke djelatnike koji iz ekonomskih razloga prilagođavaju svoju ponudu. Turističke reklame prepune su pomodnih riječi poput ''eco-friendly“, ''održivo“, ''prijatelj prirode“, ''prirodno“ i slično, no jesu li sve istinite?
Kako prepoznati i izbjeći greenwashing u turizmu?
Krešić: Prakse greenwashinga ponekad su lako uočljive, ali mnogo češće ostaju prikrivene i teško prepoznatljive. Osim oslanjanja na zdrav razum, ne postoji jednostavan i univerzalan alat koji bi omogućio pouzdano razlikovanje autentičnih održivih inicijativa od lažnih. Najdjelotvorniji način za suzbijanje takvih nepoštenih praksi jest kontinuirana edukacija potrošača, kako bi sami mogli razviti kritičku sposobnost prepoznavanja greenwashinga i donositi informirane odluke prilikom odabira turističkih proizvoda i usluga.
Prepoznavanju i izbjegavanju greenwashinga ne pridonose ni brojni sustavi zelenog i ekološkog certificiranja destinacija i hotelskih poduzeća, osobito kada se temelje na nejasnim, nedovoljno transparentnim kriterijima. Takvi certifikati često stvaraju komunikacijski šum i dodatno zbunjuju potrošače koji sve teže razlikuju stvarno održive prakse od čistog PR-a i marketinga. U nekim slučajevima, takvi sustavi certificiranja – upravo zbog svoje površnosti i komercijalne orijentacije – mogu sami po sebi predstavljati oblik greenwashinga.
Arapović: Ekološki osviještenog putnika neće zavesti šarene potvrde ''održivosti“ objekata ili sličice ''organskog podrijetla“ hrane na tourist trap mjestima. Imajte na umu da u greenwashing ne spadaju samo netočne tvrdnje, već i one nedorečene ili nedostatno provjerene, primjerice u ''zelenim“ certifikatima. Evo nekoliko savjeta što vi kao turisti možete učiniti kako ne biste upali u zamku greenwashinga:
- Istraži ponudu i pružatelje usluga.
- Saznaj koje tijelo dodjeljuje određeni „zeleni“ certifikat, provjeri uvjete potrebne za dobivanje određenog certifikata i autentičnost.
- Pitaj pružatelje usluga sve što te zanima o njihovoj održivosti.
- When in Rome, do as the Romans do: kupuj lokalno i podrži lokalnu zajednicu.
Pri rezervaciji smještaja provjerite certifikate održivosti, tko ih dodjeljuje i koji su kriteriji za dobivanje certifikata. Primjer je kvalitetnog certifikata održivosti za smještajne objekte Dalmatia Green certifikat koji izdvaja održive objekte i poboljšava vidljivost među ekološki osviještenim gostima.
Ima li i koliko, ako da - koje biste primjere loše prakse naveli, hrvatski turizam problema s greenwashingom?
Krešić: Takve prakse zasigurno su prisutne i raširene, kako u Hrvatskoj, tako i širom Mediterana i Europe. Ipak, ne bih izdvajao niti jednu destinaciju ili subjekt kao poseban primjer negativne prakse.
Arapović: Poznata internetska platforma za najam smještaja Booking.com imala je program ‘’Putuj održivo“ u sklopu kojega su određene smještajne jedinice označavane kao „održive“ na različitim razinama. Smještajne jedinice, koje su po kriterijima ove platforme održive, dobile bi zelene listiće na svojim profilima i tako su reklamirane putnicima.
Nizozemsko nadležno tijelo za tržište i potrošače (ACM) smatra da ovaj program zavarava te da nije dovoljno dobro pojašnjeno što za određeni smještaj znači da je ‘’održiv“. Zbog uočenog greenwashinga, Booking.com uklonio je program ‘’Putuj održivo“ i uveo davanje prednosti smještajnim jedinicama koje imaju certifikate održivosti od trećih strana.
Važno je napomenuti da se iznajmljivači često služe promoviranjem svoje održivosti koja je već zakonom određena. Primjerice, hoteli nekad znaju naglašavati kako su plastic-free budući da nemaju jednokratnih plastičnih pakiranja, no jednokratna plastika već je zakonom zabranjena u Europskoj uniji! Stoga, iznajmljivači i ugostitelji koji u svom poslovanju ne koriste jednokratnu plastiku, ne rade ništa dodatno ekološki osviješteno, već samo poštuju zakon.
Kako stvarne održive prakse mogu pomoći hrvatskom turizmu i što biste izdvojili kao ključno?
Krešić: Održivost nije dodatna ili sporedna strategija, već predstavlja suštinsku promjenu u načinu razmišljanja o turizmu i upravljanju turističkim poslovanjem. Ona je ključni preduvjet za dugoročno kvalitetan i konkurentan razvoj turizma. Bez sustavne implementacije održivih praksi u poslovne procese pružatelja turističkih usluga, konkurentnost hrvatskog turizma postupno će slabiti, a njegova tržišna pozicija biti ozbiljno narušena.
Ključno je stoga podići razinu javne svijesti unutar turističkog sektora o važnosti održivosti, a zatim kroz ciljanje poticaje i subvencijske mehanizme potaknuti konkretnu primjenu održivih rješenja u praksi. To uključuje pametno gospodarenje otpadom, racionalno upravljanje vodnim resursima, učinkovito i odgovorno korištenje prostora, optimizaciju potrošnje električne energije, ulaganja u energetsku učinkovitost smještajnih kapaciteta te aktivno uključivanje lokalnog stanovništva u procese planiranja. Sve su to konkretni koraci koji turističko poslovanje mogu učiniti održivijim i otpornijim na buduće izazove.
Zašto profitabilnost i održivost u turizmu ne moraju biti nužno suprotstavljene i možete li istaknuti neke konkretne primjere dobre prakse?
Krešić: Održivost je često povezana s visokim troškovima i značajnim ulaganjima, zbog čega se na prvi pogled održive prakse mogu činiti neisplativima ili tek granično isplativima. Takva percepcija stvara dojam da su ekonomska održivost, odnosno profitabilnost, i okolišna te društvena održivost međusobno u suprotnosti. Iako ciljevi brzog povrata investicija s jedne strane, i zaštite prostora i okoliša s druge strane, naizgled djeluju suprotstavljeno, dugoročni pogled na razvoj turizma pokazuje upravo suprotno – bez uravnoteženja tih ciljeva nema ni kvalitetnog turizma kojem težimo.
Održiv pristup dugoročno donosi brojne koristi: povećava kvalitetu turističkih proizvoda i usluga, privlači goste više platežne moći, povećava prihode od turizma te jača konkurentsku poziciju destinacije. Kao primjere dobre prakse mogu istaknuti gradove Makarsku i Dubrovnik, koji su i prije nego što je to postala njihova zakonska obveza, započeli procese procjene turističkog nosivog kapaciteta i poduzeli konkretne mjere u smjeru održivosti.
Arapović: Održivost u turizmu nije suprotnost profitabilnosti, već njezin preduvjet za dugoročni uspjeh. Turistički sektor koji ulaže u održivost može smanjiti troškove poslovanja (npr. kroz energetsku učinkovitost i smanjenje otpada), privući ekološki osviještene putnike te osigurati dugoročnu stabilnost prihoda.
Također, implementacija stvarnih održivih praksi može značajno doprinijeti hrvatskom turizmu kroz očuvanje prirodnih resursa, poboljšanje kvalitete turističke ponude i jačanje reputacije destinacije. Projekti Sunca, kao što je Turizam 2030., pokazuju kako se održivi turizam može promovirati kroz edukaciju i praktične aktivnosti, što može pomoći u izbjegavanju greenwashingu i promicanju stvarnih održivih praksi.
Vidjeli smo iz ranije navedenih primjera da se greenwashing uoči prije ili kasnije, što može rezultirati padom profita i gubljenjem povjerenja gostiju. Dakle, kao pružatelj usluga u turizmu morate gledati širu sliku i planirati dugoročno. Budite iskreno održivi i ekološki osviješteni te to prenosite i na svoje goste. Imajte na umu i da ''održivost“ ne označava samo recikliranje, obnovljive izvore energije i ostale ''zelene“ prakse. Održivost se odnosi i na utjecaj koji imate na lokalnu zajednicu.
-
Noćna akcijaPolicija upala na parking trgovačkog centra, podijelila prekršajne prijave
-
Najprometnija dionicaSve više smrtnih slučajeva na opasnoj prometnici, vozači otkrili što se događa: "Ako se nešto ne promijeni, katastrofa će biti sve veća"
-
Pogreb pape FranjeHrvatski svećenik o svjetskim moćnicima i kršenju protokola: "Nije dovoljno samo djecu odgajati"
