Diplomirala je psihologiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala na New School for Social Research u New Yorku. Novinarstvo je egzorcirala u prijeratnim hrvatskim i jugoslavenskim medijima: Startu, Nedjeljnoj Dalmaciji, Danasu, Mladini i Ninu, navode iz HND-a.
Devedesetih je prešla u "čisti" aktivizam. Inicijatorica je i suosnivačica Građanske inicijative za slobodu javne riječi, Centra za žene žrtve rata, Grupe za ženska ljudska prava, B.a.B.e. i još koječega. Bavila se socijalnim istraživanjima, policy-analizom, pisanjem i uređivanjem.
Iz vremena devedesetih potječe i afera "Vještice iz Rija", kada, zajedno s još četiri novinarke i književnice: Dubravkom Ugrešić, Radom Iveković, Slavenkom Drakulić i Jelenom Lovrić, nije pristajala na jednostavne, crno-bijele prikaze ratnih događanja.
Tijekom devedesetih sustavno se bavila pitanjima ratnih silovanja tako da je s temom konstrukcije spola i etniciteta u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, i njihovom utjecaju na motivaciju ratnog nasilja, i magistrirala na njujorškoj New School for Social Research.
Novinarstvom se nastavila baviti pišući kao slobodnjakinja najčešće za alternativne medije, kao što je svojedobno bio ARKzin, te kasnije za razne neprofitne medijske portale. Neko je vrijeme radila i kao medijska savjetnica u tek uspostavljenom Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
