Mobiteli, tableti i printeri na vrhu su elektroničkih uređaja koji se najviše kvare u Hrvatskoj, a slijede ih perilice rublja i laptopi, dok se građani najmanje žale na trajnost digitalnih kamera i mikrovalnih pećnica, pokazalo je najnovije istraživanje o kvarenju elektroničkih uređaja, koje je predstavila hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan, glavna autorica Socijalista i demokrata za rezoluciju Europskog parlamenta o pravu na popravak, u Kući Europe u Zagrebu u ponedjeljak.
Istraživanje je provela agencija Hendal na uzorku od 800 ispitanika u studenom 2021. godine, a ispitanici su anketu ispunjavali online.
Mobiteli se najviše kvare i u većini ostalih država članica Unije, a u Njemačkoj su to još printeri, perilice rublja, aparati za kavu i perilice posuđa, u Belgiji televizori, printeri, perilice rublja i aparati za kavu, a u Španjolskoj printeri, usisavači, televizori i tableti. Perilice rublja se najviše kvare u Francuskoj, Portugalu i Nizozemskoj.
Prema Eurobarometru, 77 posto europskih građana i građanki radije bi popravilo svoje uređaje nego ih zamijenilo. U prosjeku svoje pametne telefone mijenjamo svake dvije godine, a oni su jedan od proizvoda koji najviše zagađuju okoliš, naime, njihova upotreba stvara više stakleničkih plinova od gotovo bilo kojeg drugog proizvoda.
Većina građana primorana kupiti novi elektronički uređaj: Popravak je neisplativ
''U slučaju kvarenja čak 81 posto građana je kupilo novi uređaj jer je popravak starog bio neisplativ, što zbog nedostupnosti nacrta, rezervnih dijelova ili servisa. Njih 72,9 posto odlučilo se na kupnju jer nije bilo mogućnosti da se popravi stari, a njih 43,4 posto to je učinilo jer servis nije bio dostupan. Čak 90 posto građana smatra kako su rezervni dijelovi preskupi u odnosu na cijenu novog uređaja'', kazala je Borzan, inače i članica Odbora Europskog parlamenta za unutarnje tržište u zaštitu potrošača.
"Po meni je ovo nešto što je zaista žalosno jer mi želimo s jedne strane zaštititi potrošače da ne troše novac kupujući iznova nove aparate, a naravno, s obzirom na to da je EU sada izrazito zeleno orijentirana, to su politike koje su apsolutno broj jedan u svim našim zakonima", istaknula je Borzan.
Pročitajte i ovo
Pri kupnji elektroničkih uređaja građani najviše gledaju cijenu (90,6 posto) pa očekivano trajanje uređaja (89,6 posto), duljinu jamstva (82,8 posto), dostupnost servisa i rezervnih dijelova (80,3 posto), dok je tek na zadnjem mjestu briga o utjecaju na okoliš (56 posto).
Zaštita prava potrošača: Hrvatska na dnu
Kao posebno zabrinjavajuću Borzan je istaknula činjenicu da četvrtina građana kupi neispravan uređaj, ali njihova žalba nije uvažena. U slučaju reklamacije najviše vjeruju udrugama za zaštitu potrošača, slijede ih trgovci i proizvođači, a najmanje vjeruju državnim institucijama, u njih ima povjerenja tek 18,4 posto građana.
''Čak 94 posto građana smatra da bi uređaji trebali trajati dulje te su im trajnost i dostupnost popravka najvažniji faktori pri kupovini. Upravo zato sam jedna od autorica rezolucije o pravu na popravak koja, među ostalim, poziva i na uvođenje nove oznake popravljivosti. Na svakom uređaju treba biti označeno koliko je očekivano vrijeme trajanja, kakva je dostupnost i cijena rezervnih dijelova i servisa. S tim se slaže čak 78 posto naših građana", istaknula je Borzan, koja je upozorila da je Hrvatska na dnu kada je riječ o zaštiti prava potrošača.
''Pravo na popravak'': Prilika za popravni za budućnost
Rezolucija o pravu na popravak bit će usvojena u ožujku, kada bi trebao biti predstavljen i novi paket zakona kojima je cilj osigurati pravo na popravak.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Međutim, neke države već su počele same djelovati, pa je tako Borzan kao pozitivan primjer izdvojila Francusku, koja je već usvojila zakon kojim je uvela oznake "popravljivosti" na uređaje te mjerače korištenja kako bi potrošač u svakom trenutku znao što od kupljenog proizvoda može očekivati. Osim Francuske, i Švedska je uvela porezne olakšice za popravak uređaja, a u Austriji se proizvodi dobrovoljno označavaju oznakom minimalnog trajanja.
Osiguravanjem ''prava na popravak'' građane se potiče na održive odabire i promicanje kulture ponovne upotrebe te se poboljšavaju mogućnosti popravka i produljenja vijeka trajanja proizvoda.
